Spavalo se dobro, tvrdo kao štojei podloga, nekako sam se osjećao blagoslovljenim.
Ujutro pješačimo nazad u san marino, tamo je najbliža kava, na 4-5 km hoda. Sad tek kužim koliko smo se sinoć nahodali. Pješačili smo jer bicikle nismo htjeli rasterećivati od tovara..
Danas idemo dalje, na Krk. Trajekt za nas i bicikle je 160 kunića jebote. Fond nam se već prilično smanjio. Čim smo došli na obalu džepovi su nam postali puni rupa
Jedina preostala lova je 600 i nešto kovanica, te poneka sića sa kartice za dućan...
San marino ima fora plažu, pješčana uvala dugačka kilometrima a doslovno toliko imaš hodati do dublje vode. Ležao sam u plićaku uz pivo i cigare, milina, i pikirao srednjovječnu švabicu.
Malo sam igrao picigin sa nekim strejnđžerima, to mi je baš falilo ovo ljeto, nema bolje razonode od vode do koljena, lopte i ženskih grudi.
Na tom trajektu neko mlati opaku lovu, da bi sa raba došao na krk imaš jako puno vožnje okolo. Ovako trajekt iako skup štedi lovu i vrijeme.
Trajekt ide dužim putem, vozi čak do Valbiske. Sat ipo vožnje a moglo se ići i do Baške za najviše pola ćuke. Zato je i karta simboličnog iznosa...
Krk je fora, velik je, tu bi se dalo par dana glavinjati. Idemo do Malinske , ipak nemamo kad obići cijeli otok.
Malo bunkerisanja...
Punjenje baterija pred dućanom, tu smo ručali i pili, informirali se za dalje i pričali. Živila mlađahna prodavačica...!!
Pregazili smo sve prepreke, noga mi izgleda očajno od svih ranjavanja..
Postolje za fotić se pokazalo kao pun pogodak.
Malinska je baš fino mjesto, po mjeri čovjeka. Istina nismo tamo proveli ni 24 sata al onako, na prvi dojam...
Na repertoaru je bilo kupanje i prehrana a navečer smo skoknuli po cugu. Prvi i jedini dućan u kojem sam vidio da drže vina u fridžu, baš lijepo. Ne sjećam se koje smo pili, malo smo proglavinjali po rivi i na kraju se smjestili do lika koji je svirao gitaru i uz matricu pjevao rokenrol hitove, oš flojde, ganse, kleptona...
Ležerno smo se smjestili sa cugom na sred rive i slušali svirača. Sale je tu odlučio malo odspavati na čuđenje šetača a ja sam umirao od smijeha. Pridružio nam se Mario. Ljetuje na krku i trebao je također ići sa biciklom preko gorskog kotara do krka. Imao je međutim zlu sreću da se dan prije puta razbije sa biciklom tako da mu je put otpao.
Malo smo mu vadili mast zbog njegovog peha...
Negdje oko 1 idemo u krpe, već nam je lagano dosta svega, i puta i mora...Spavamo na plaži ispod Haludova i sanjamo naše krevete u Zg.Sutra je zadnje spavanje na otvorenom, putovanje se polako bliži kraju...
