Epilog/epitaf

Sad kad su se dojmovi pomalo slegli i kad pogledam unazad mogu reći da sam sretan što sam ovako ljetovao, sljedeće ljeto ću sigurno ponoviti nešto slično. Prošli smo mjestima kojima inače nikad nebi išli, skretali gdje autom nemaš šta tražiti.... . .. . .

Trebalo bi sad sve ovo sažeti u nekakav smišljeni zaključak ali toga nema ovdje.

Nekakvu šturu statistiku puta je teško realno izvući, prešli smo od-oka 500tinjak km, popili oko 6 gajbi pive, pojeli 20 štruca kruha, pojeli 1o kg raznog mesa i riba i potrošili oko 5000-6000 kn.

Već je pala ideja za na proljeće, možda do Vukovara, Ljubljane ili Budimpešte..
Još je prerano za ikakve konkretnije planove.

7. Dan Krk, Gorski kotar: Malinska -Omišalj- Fužine

Deja vu Jutro...

Dok sam ja još spavao, Sale ranoranilac je procunjao po hotelskom naselju koje se nalazi poviše naše spavaonice.


Jad i bijeda nekadašnjeg sjaja vapi za stranim vlasnikom ili domaćim tajkunom...


Doručkujemo i idemo dalje, danas je zadnji dan naše vožnje i sa obale idemo preko Velebita u Gorski kotar do Fužina. Tamo ćemo uhvatiti vlak za doma.



Svraćamo u Omišalj. To mjesto sam doživljavao samo kao terminal za naftne energente međutim slijedilo je iznenađenje. Mjesto je pravi biser, kad sam se počeo prešetavati kroz gradić nisam mogao izaći iz njega. Lijepo, lijep,o lijepo... Šarm 100%. Bio sam kao opijen.



Po koja slika previše možda, bilo je teško izabrati koja je manje dobra...



















U tom labirintu ulica smo se razišli, ja jednostavno nisam mogao izaći van jer je bilo tako ugodno. Igrao sam se sa sobom izaberi koju ćeš kuću. Ho ho, svakih malo nalazio sam bolju i bolju...















Pogled sa Omišlja prema Rijeci.










Fina kuća, jedna od ljepših i maštovitijih.






















Nisam znao gdje je Sale, mislio sam da i on baulja okolo i bira kuću a taman se srušio tele 2 ili vip pa se nismo mogli čuti. Odlučio sam ga čekati u jednoj konobi u hladu. Pilo se vino, kava, pivo iako je podne i treba odvoziti preko Velebita.... Izrazio sam želju i ostarjeloj gazdarici da namjeravam udat se ovdje, tj. izabrati kuću. Tako je lijepo.









Pogled na mjesnu plažu i naftni terminal u pozadini...





Idemo dalje, gotovo smo pred krčkim mostom.



Križišće, mjesto bez trgovine ali sa zanimljivom birtijom, tu smo pogledali otvaranje olimpijskih igara i okrijepili se sa par pivi... A birtija tako mračna, nemoguće. naime htio sam slikati konobaricu jer je imala takve guzice i sise..... uhhh


Odabiremo napuštenu cestu koja je zadnji put obnovljena za vrijeme musolinija, prvih par kilometara ima asfalt a nakon toga kilometri makadama uz strmu planinu.



Jebeš cestu bez bunkera...

Benito Mussolini to Croatia.



U sred te pripizdine smo se zaputili bez vode, Saši je zadnja boca ispala sa paktregera tako da je bilo... Suho...







Dobar pogled na kvarner...





Još bunkera...




Krčki most.




Stari još ratuju, ostali u 2 svjetskom...


Evo nas opet na asfaltu, sad je malo lakše..









Zlo i naopako.
















Evo nas u Fužinama












Tu večer je gostovala Limena glazba i mažoretkinje iz Mađarske. I znam da bi sad neko pomislio kako smo imali sreće i tako međutim sudbina je htjela drugačije. Ni jedne slike od njih nema jer su prosječno imale 11-12 godina. Pa i Marjan Ban bi se složio s nama.