Na slapovima Krke sam bio davno davno, još negdje 2003. Onda je to bio izlet gliserom do Skradina, tamo prekrcaj na turistički brod koji jedino imaju pristup u park. Bio sam na glavnom slapu, ne sjećam se više kako se zove ali je fora. Više mi je u pamćenju ostalo nasukavanje na putu nazad, tik iza Pakoštana. Pala je već noć a "keptn" je bio dovoljno spretan da opizdi u otočić niti 100 metara od svjetionika. No to je priča za sebe.... Čupao se brod ručno i bar je "razbilo" monotoniju povratka, srećom bez rupa na trupu bla bla bla...Iz Biograda sam krenuo oko 7 ujutro, iako sam pompozno najavljivao odlazak već u 5, ali mio mi bio san...
Prvo uzbuđenje je bio spust prema Jankolovici, fin speed se uhvati ali ništa spektakularno.
Pičim kroz ravne kotare, prvi stop je Polača. Tamo sam imao namjeru popiti prvo pivo ali stari dućan ispred kojeg se sjećam uvjek prisutnih cugera zatvorila je globalizacija.E zajebano je to kad u dalmatinsko zaleđe dođe globalno sranje.
Uz put razgledavam mnogobrojne "kabriolete". Uspomena na neka ne tako davna vremena koja će me pratiti cijeli put.
Ima i Benkovac svog konja za utrku, ali on mi je tako pri ruci da ta mjesta nikako da posjetim. Drugi put kažem svaki put pa i ovaj put.... put...
Crkvica sa grobljem gdje leže 99% Srbi. Srbi inače imaju običaj za dan mrtvih ostavljati hranu na grobu pokojnika, ručak koji je bio namjenjen njemu. S obzirom na podneblje i hranidbene navike pozivam sve zainteresirane na jenjetinu kada dođe vrijeme, samo pazite, nije tako fina kad se ohladi.
Cesta ravna i dosadna, pokoje uzbuđenje, zmija na cesti.
Budi moja voda...
Silazak na neki makadam nisam forsirao, što zbog ovoga, što zbog duge vožnje koja me čekala.
Utvrda poviše Stankovaca, nisam dobio baš pravo objašnjenje od mještana osim da je iz vremena turaka, uskoka... Puteljaka ima prema gore ali su zarasli što se više ide prema gore pa sam odustao na 100tinjak metara pred njom, oprali su mi i glavu sa poskocima. Pa nebi bilo baš super da mi put završi u bolnici a nije ni počeo.
Crkva sv.Katarine, stara oko 600 godina kako tvrdi mještanin sa krunicom oko vrata. Rekao mi je i kako se penjao na onu kulu (30m), kako svi misle da je on lud, pričao mi o Messiju i svojoj propaloj karijeri, svašta mi je pričao i pušio cigaru za cigarom te grizao tvrde bombone.
Gazda marketa imao je želju da se slika i da mi plati pivo. Može, naravno...
Jedan od razloga zašto nosim sjekiru na put objasniće i fotka od ispod.
Ford Capri 34 godine star, frajer je sa ponosom pričao o njemu.
Ja za bajkere kažem da su papci, zašto?
Pa zato što nije isto kad sam svojim nogama mučiš muku uzbrdo i što likuješ i slaviš kad dođe nizbrdica sa speedom od 50+, motor je ipak motor, makina, guralo, svaki papak može natočit gorivo i napravit par stotina km i ubit se na nekom motopartiju i pijan spalit gumu.
Ako ikad kupim motor to će bit tomos automatik ili neki enduro. Amen
Vinogradi i zmije, ni ona prva pa ni ova nije poskok, obje su do metra s tim da je ova bila pregažena - hladnokrvna. Ne kužim se u baš zmije.
A ko bi šporku..?
Jedno od rijetkih pišanja, sve je išlo kroz kožu van, a bog mi je svjedok da sam do tada popio već pun kurac tekućine.
Parodija
Nisam vidio ni jednog krkana u Krkovićima, predpostavljam da su radili u sigurnosti hlada ono što bih i ja radio.
Srbi... Bit će rata opet, siguran sam!!!
Ručak, kobasa, sir, kruv i piva. Svaka čast energetskim gelovima i čokoladicama ali ja sam za konkretne stvari.
Oko Skradina postoje staze ali pošto nisam imao pojma gdje to vodi nisam ni išao na njih, pogotovo jer sam od cilja bio još prilično daleko.
Bit će vina...
E ovo nisam htio zaobići iako je bio zenit dana i pržilo je kao u pećnici... Znam za mjesto već dugo tako da bi tih par km uzbrdice bio osobni poraz da sam produžio dalje. Put će me nanijeti opet tu... vjerovatno nikad.
Jesam lijep, jesam zgodan, ego čuda čini. Pogotovo ako je proporcionalan škembi.
.. a ima se šta i vidit.
Sve se vidi, gdje god pogledaš.
Srbi su se naselili tu i normalno kao pravi predatori u sred ovog arheološkog blaga spičili svoje groblje, jebene seljačine. Gore sam sreo i frajera koji obilazi područje i vodi računa o njemu, veli on "a to je tako..."
Već blizu cilja... iza mene oko 65 km.
Do ovog Ićeva jeben spust a na izlazu iz sela muka isusova od uzbrdice i to u špici dana.
Fin spust prema Roškom slapu, kolorado u malom.
Mlinovi na slapu, restorančići, muzeji, suveniri, česi i švabe...
Popio sam kavu i gledao ljude oko sebe, neka švabica je srala mužu da zašto su u hrvatskoj, da je dosadno, baš je bila nadrkana (ich spreche deutsch), jednu čehinju sam čekao da skine top ali nije, jebemu. Manijakalno su se slikali na svim mjestima gdje voda teče, za fejsbuk valjda...
Roški slap, onaj sa prospekta. Ne možeš mu prići, zabranjeno kupanje osim u jednbom malom ograđenom dijelu, super a opet bezveze.
Gledajući sve to poželio sam se teleportirati na mrežnicu. Očekivao sam valjda, pa neznam, mir, da odspavam malo i otvorim bevandu koja se smrzavala za ovo cijelu noć.
Odlazim, nije mi sjeo slap. ali ne idem istim putem zbog onog gore dolje koje me ubilo do tad.
Računao sam oko jezera doći do Skradina i onda nazad prema Biogradu. Ali... ali... malo sam se zajebao.
Ti srbi mi stvarno idu na kurac kad vidim ovakva sranja po zidovima.
Naše misto, nemo'š fulat.
Ante Ante, svi smo za te...
Put s druge strane parka je daleko od jezera i puno duži. Ja to naravno nisam znao a ni proučavao na karti dok sam mogao jer nije ni bilo u planu rute. Ovako, neka ipak bude malo avanture i neizvjesnosti...
Kanjon Čikole, jeben ali stvarno jeben spust. Uhvatio sam 75 a vjerovatno bih i puno više da nije smetalo jedno auto. Možda i bolje da je smetao jer mi bočni grip na gumama nije nešto a za brzinom se čovjek lako polakomi.
Zbog ovakvih stvari se isplatio taj put okolo, sjetio sam se i tomsphfsona (jebo majku svoju).
I uspon je bio vesel. Ali nisam žalio ni kukao.
Od sjedenja i žderanja na dosadnom poslu uzgojio sam finu škembu. Trebalo je to vuć danas okolo cijeli dan. Ovdje sam bio već na oko 100 km. To mi je bio otprilike dnevni limit do sad, a ja u pripizdini daleko od sigurnosti postelje.
Oprez Krkani na cesti!!!
Zapaljivo selo.
Ko god je tu konja kupio, svaki ga je vratio, zbog greške u genima. Lupam gluposti ali bilo bi zanimljivo čut od kud imena ovim mjestima.
Scena šibensko-kninske županije je izbirljiva... Red renomiranih, red pičke, red joleta. Jole jole, pa ko to puši???
Ši ši
Definitivno nisam imao u planu voziti se magistralom i uvijek trubim kako je opasna ali ovaj put nisam imao izbora, sunce je još kratko bilo vani a ja iscrpljen i više od 40 km udaljen od doma.
Pobjeda je naša!!!
Nisam tu bio od 99, ipak jači mi je porat 100x, nema manekenki i nije mi iq u top 5 gostiju.
Meštrovićev mauzolej, negdje između Vodica i Pirovca zavučen u zaleđe.
Već je padao mrak. crko fotić, crko i mobitel od pustog slikanja, ostao je još ovaj navigator koji mi i nije bog zna kako pomogao jerbo ovi mape su sranje u pripizdinama, nema ništa. Moraću instalirati nešto po potrebama. Sad mi je služio još samo za odbrojavanje preostalih kilometara. Guzica je bolila kao da sam dobio sto udaraca od vjerske policije u saudiskoj arabiji. Snaga mi je bila na 5%, iza mene oko 140 a predamnom još 25-30. uh uh uh.
Nekako sam uspio doć do Pakoštana na benzinsku i kupio sve čokoladice i izotonična pića koliko sam mogao strpati u sebe. A bio sam blizu da se srušim i odspavam uz cestu.
Frajer na pumpi me gledao kako svakih malo ulazim i kupujem još slatkog.
Velim mu ja da ću pojesti i sav čapi i kitekat kad nestanu čokoladice. Ima, veli, u skladištu još.
Epilog vožnje je ako ćemo malo statitike ovakav:
-165km (malo mi je nevjerovatno ali testirao sam ovo sranje od crivita iz Lidla na cestovne table i čini se ispravnim tj realnim)
- 16 sati vožnje, zujanja, odmaranja
- 4 litre pive (kažu da je piva tekući kruh, ja kažem da je i više od toga)
- 1.5 lt gemišta kojeg sam zamrznuo prije puta.
- 5 lt vode
- 3lt izotoničnog napitka
- 200g kobasa, 100g sira, nešto kruha, konzerva sardina, 300g čokolade
- svega nekoliko pišanja, ostalo je isparilo iz kože.
-Max speed 75 kmh
-37,5 c u špici dana
-Iskustvo, gušt i mučenje - n e p r o c j e n j i v o
-nema više
