Mali Uskršnji Vlaški Đir

Uskršnja žderačina ( janjac ispod peke ) je nekako morala izaćin iz organizma, previše svega, puno previše, da ne spominjem doručak onoga što je pop štrcnuo svojim magičnim štapićem to jutro.
Početni cilj je bilo brdo Petrim u zaleđu Biograda, udarna osmatračnica za rokanje grada u ratnim danima.

Na vrhu brda je jedan bunker sa kojeg puca pregled cijele regije, dušu dalo za osvajačku vojsku.


Uspon je pod žešćim nagibom, rasuti makadam kojim se više niko ne služi, malo sam vozio, malo gurao, malo nosio...


Do samog vrha nisam došao jer prestaje taj makadam a područje je minirano pa nije bilo vrijedno rizika. Oznake da je područje minski sumnjivo su uklonjene, kasnije sam skužio i na koji način i gdje su završile.


Pogled na Biograd nije bio reprezentativan, naoblaka, manja vidljivost... Spust dolje je bio izazov, kako za mene tako i za bajk, oboje nismo dorasli zadatku, kočnice malo preslabe tako da sam se zaustavio na podu, ja na jednu, bajk na drugu stranu, na sreću bez posljedica.


Zaobilazim Polaču i idem kroz Jagdonju, donju & gornju, a tamo...


Jad i čemer...



Ulazim na odmor u dvorište napuštene škole, malo cunjam kroz dvorište i zgradu.








U zgradi pravi uskršnji prizor, odbačeni isus krist okružen fekalijama.


Zbornica a može bit i učiteljski stan.



Idem dalje makadamima i puteljcima prema donjoj jagodnji.



Razbijeni ćirilični spomenik poginulima iz NOBa.





Fin spust prema zapužanima




Jedno prigodno poziranje...



Priključujem se na plinovod, ne doslovno.


Još jedno poziranje, china way...



Zanimljiva instalacija od drveta, gasmaska i falus u prvom planu.




Bore Taduća kao Borisa Tadića????





Malo zujanja prema Rašteviću, pa prema poljima, hvatam rutu kroz korito odvodnog kanala dok se nisam priljučio na makadam koji vodi nazad prema Polači.


Ajd, nije bilo loše, evo jedne ruševine za kraj

Gornji tok Krke u proljeće miriši na... ..aVANturu

"Gledat more pa stankovića iza nedjeljnog prežderavanja mrzim više od svega, nakon toga sav nam nikakav, ma jebeš takav dan" veli moj kolega još prije par tjedana, čim zamirisa na proljeće.
Tako smo jedan vikend otiši na jedno, drugi na drugo mjesto a ovu nedjelju na Krku.
Krka je do jaja a bajk je naravno ukrcan u auto. Da samo išli sami ne bih ga ponio jer kolega ga nema ali išle su nekakve koke s nama pa rekoh, ostavim ga s njima u sigurnim rukama a ja malo u svoj đir.


Krenusmo put Kistanja na gornji tok, na umu sam imao Teslinu elektranu ali smo nekako fulali put i produžili u centar Kistanja, tamo dobili neke mutave upute, krive naravno, ili sam je debil pa ne razumijem janjevačke upute? Nema veze, uhvatismo se sigurne stvari, Burnuma kao prve postaje, ovo je novi dio iskopa.


Amfiteatar, borilište ili što već, onako, ništa posebno, tek su počeli ukopi i dozidavanje starih ruševina.


Kratko tamo, stari burnum je malu dalje sa druge strane ali sa full nezgodnim pristupom sa glavne ceste, uski prolazi pa smo produžili niz kanjon do jezera Brljan. Veselo iskrcavanje bajka i ajmo, oni na pehaka, ja oko njih...




Makadam vodi prema nekim manjim ruševinama prema sljedećem jezeru nizvodno



Tamo samo mali slap....


I nastavak puta izgleda nemoguć, razočarenje, to je jedino što se može vidit, vozikam se okolo i gledam, kao da ima neka zarasla staza u nastavku, malo neprohodna i nikakva ali krećem. Kasnije vidim i planinarske markacije pa se ohrabrujem za prodor kroz šikaru. Put nije nestajao sve do proplanka u kanjonu.



Tu čujem buku slapova, pun pogodak. Upućujem kolegu da mi se pridruži tom stazom...



I počinje avantura, nova otkrića divljine.













Mini spilja na putu prema dnu kanjona