Šator planina, planina smještena odmah iza kninske Dinare blizu Bosanskog Grahova. Odmah do Šatora nalazi se i kraj livanjskog polja, vrh je visine 1872 m nm. Visoko je ali i start je relativno visok.
Ima nas 5. Dobra brojka, svi vole petice, u školi, ili bez grudnjaka, litara vina i tako... Magična brojka.
Za rutu smo se pripremali sa latentnim mirisom bosanskih ćevapa u moždanim vijugama koje vidili nismo.
Bosansko Grahovo je u banani, ali ono skroz. Malo sam guglao prije puta, tražio ćevape.... Sve što sam našao je da je Grahovo rodno mjesto Gavrila Principa koji ima i mini muzej, da za vrijeme drugog WW neki četnik pobio i protjerao podosta Hrvata, da su u gradu bile tvornice za proizvodnju gornjišta obuće i UNIS ležajeva. Možda ga ih danas imam u Poniju. Sve je to crklo ali ima dvije benzinske.
Srbi su danas većina sa 97 % u toj opštini a eto ironije spadaju po Daytonu u federaciju pod livanjski kanton. Zašto sad opet politika i rat?
E pa jebiga i ova planina je minirana u kurac!!!
Nazad na pravu temu, start je u zaselku Gornje Peunje iz kojeg počinje makadamski put koji vodi nadomah vrhu, odličan put, fino ispeglan, poslije ugodan, pa zanimljiv još par km poslije blatan i onda u kaljuži.
I idemo...
Jesenske boje su ludilo, lokve na cesti otkrivaju da po noći naveliko ledi...
Pogled prema kninskoj Dinari, vide se vrhovi nadaleko
Lokve ili jezero, kako kad - Nuglašica Glamočko polje, vidik i boje sve ljepše. Vozamo se jugozapadnom stranom koja nas laganim usponom od nepunih 20tak km vodi u podnožje vrha.
Iako cijeli dan nismo nikog sreli mrzili smo šumariju, na mjestima su napravili živo blato.
Prije pakla čistilište
Isključujemo se sa makadama i silazimo na zapuštenu planinarsku stazu, staza je uredno markirana ali malo ljudi tuda ide, bila je zatrpana granjem i stablima uz strmi uspon i takvu podlogu plilično zamoran dio.
Ali duhovi su bili na visini pa smo uz mnogobrojna hvatanja zraka isnosili i izgurali.
Izlaskom iz šume malo planinarskog motivacijskog humora...
Izlazimo iz šume na brežuljkast plato posno vrha,tu malo vozimo malo guramo do raskrižja prema vrhu ili jezeru.
Bicikle ostavljamo i isprva strmim a onda blažim usponom stižemo gore, a gore... Eeeeeee
Gore je ludilo, samo se avijoni potiho čuju...
Vraćamo se bajkovima, prema jezeru se mahom vozi
Pa nosi jer je staza mix stepenica i sipara
Ogledalo, gorske oči...
Vožnja je potrajala cijeli dan, 44 km od toga nošenja ili guranje bajka oko 4 km ukupno. Naš smjer uspona je vodio uz rub planine, šumica sa otvorenim vidikom.
Za brz dolazak gore preporučam smjer kojim smo se mi vratili, makam kroz šumu skroz do jezera, malo dosadnjikavo jer je put jednoličan.
Ruta za preporučiti koja god varijanta uspona bila. Najbolje je otići na proljeće kada je dan dulji, vidjeti jezero dok je još u punom sjaju okupano suncem... I za ljeto, većinom je u hladu do viših predjela kada prezuimaju nepregledni travnjaci i ponešto makije
Track je na prvoj fotki
Ako cestom oko Grahova naletite na kafe Tigar obavezno navratite za malo kulturološkog šoka...
