BICIKLOM NA MORE - K R K A N I

Biciklom do Japana - jangsteri iz Nizozemske

2012-02-01T11:00:00.007+01:00

Ambiciozno putovanje mladog para iz Roterdama (Cherwin 22g i Sjakoera 21g) vodi sve do dalekog Japana. Na put su krenuli 07.01.12. preko Njemačke, Austrije, Slovenije te Biograda do kojeg su prevalili oko 1300 km. Jedan dio preko Alpa su prešli vlakom te od Crikvenice do Biograda autobusom zbog jake bure.

Da, zima je i jebeno je hladno ovih dana. Ipak se ne mogu oteti dojmu da uopće neznaju što ih čeka, neznam kako je bilo na Alpama i koliko je bura šišala pod Velebitom ali nekako mi se prelako odlučuju na javni prijevoz. Što će biti tek kad dođu na bliski istok, kada u nekoj pripizdini gdje na stotine kilometara bez nekog da im pomogne ako zapnu, sniježna ili pješčana oluja - svejedno, veliki minus ili plus, nedostatak hrane i vode... Neka im je sa srećom.

Mladić se bavi triatlonom i pari da je u ok kondiciji, djevojka je onako malo jača pa možemo predpostaviti da može potegnuti. Iskustva u višednevnom bicikliranju nemaju, dok sam ih pratio iz Biograda vidim da mlada dama mjenja brzine dok je na uzbrdici pod opterećenjem. Iskustva u popravku i improvizaciji nula, sve će učiti usput. Najsmješnije od svega što im se navigacija oslanja na nokia telefon i ovi mape. Neće to baš na dobro svršiti.

Put će dokumentirati fotografijama i nekakvim putopisom pa čim dobijem link biti će dostupan ovdje.

Ostatak rute ide preko Albanije, Turske, bliski istok preko Irana, uglavnom na ljeto se planiraju popeti na Tibet a kraj puta u Japanu valjda do konca godine.

Sretno još jednom Veel succes op de weg!!!

PS: Dok su bili kod mene gleda mladac slike po zidovima, vidjevši portretnu od Franje Tuđmana u bijeloj generalskoj unifirmi nevino upita "is this your father?" Pukao sam od smijeha i objasnio da se palim na diktatore, kako strane tako i domaće.

Tips & tricks predavanje: Priprema visokogorske MTB ture na nepoznatom terenu (Miroslav Maric)

2012-01-15T07:03:00.003+01:00

Predavanje u organizaciji Zelene akcije gdje o svojim iskustvima govori Miroslav Marić, po forumima poznat kao Velebit i još poznatiji po stranici http://www.takeadventure.com.

Svakako pogledati video kao i stranicu iako mislim da je onaj koga zanima ova tematika, teško da nije naletio na ovaj bunar informacija.

Promina assult

2011-11-22T18:06:00.062+01:00

Planina Promina, ruta sa startom iz Drniša,
10% asfalt 20% kozji/planinarski putevi 70% makadam
Detaljniji tracklog je ovdje.

Primina je omanja planina, kao otok na kistanjsko-skradinskoj ravnini, dio izdvojenog Dinarskog gorja sa vrhom Čavnovka 1148 m nv. Gledajući je na google earthu nije izgledala previše privlačno, a možda sam bio zatrovan takvim dojmom zbog toga što na stranicama hrvatskog planinarskog društva ide opis kako pogled i nije nešto...

Pa moguće je, nisam baš bio po nekim poznatijim i višim vrhovima ali je pljuvačina neopravdana, barem iz biciklističkog kuta gledanja. Za mene je Promina otkriće poput amerike (ajd serem jer sam još pod dojmom). Staza ima hrpa i pokrivaju više disciplina brdskog biciklizma, gore i dolje možete i jeftinijim MTB ili trekingom po makadamu s čim se pokriva xc sfera, za ljubitelje AMa tu su planinarki puteljci kao i za downhill, o'š planinarsku, neku kozju ili van svih puteva, nebo je granica...

Od Drniša se ide u smjeru Oklaja i nakon cca 2 km se skreće za selo Lišnjak i prije ulaza u selo srkeće se desno na makadamski put.

Ja se isključujem nešto prije vidjevši planinarsku markaciju, da malo skratim a dodam muku i zabavu.

Planinarski putevi na koje sam ja išao su pedabilni preko 80%, nizbrdo je to vjerovatno preko 90%

Kako planinarske staze presjeca makadam ja sam kombinirao, malo makadam...

..malo planinarski put

I to uglavnom što su neki djelovi planinarske staze zarasli pa bi bio problem probijati se bajkom

Makadam, barem do polovice uspona nekako predobar za moj ukus

Dolazim do prvog raskrižja, negdje na pola uspona

I izvor mali točak, izlio sam svu zalihu ponešene vode i natočio ovu bez klora

Sušenje majice i kratak odmor, temperatura oko 10-12

Sljedeći odvojak koji uzimam pri povratku dolje prema Liluši i Siveriću, nekih 20m dalje napuštam makadam i prelazim na planinarski put

a vijugavi puteljak vodi sve do planinarske kuće PD Promina

Grob nekog od starosjedilaca ili veterana planinara, nebih znao jer je dom bio zatvoren, otvoren je vikendom ili na najavu.

Od doma se spajam na makadam

I prašim prema vrhu

Makadam je ovdje već katastrofičan, baš onakav kakavog volim

Ni ovo mjesto nije cjepljeno od mina, vrh gdje su antene/radari, je miniran.

Knin u daljini...

Pred vrhom vidim ledenu lokvu, temperatura ovdje je znatno niža a po noći i ispod nule

I konačno.. Vrh

Upisujem se u knjigu posjetitelja, BBK Krkani, još uvijek neslužbena underground tvorevina ali traje već 4tu godinu

Pogled na Dinaru

Meni doduše vrh izgleda kao mjesto udaljeno 50tak metara ali je van žičane ograde koje je pod minama.

Drniš...
Vračam se istim putem do planinarskog doma, spust je bio jebitačanih 4 km sa puno bounce efekata i biram jednu drugu markaciju koja me vodi ponovo prema malom točku

Htio sam skoknuti i do velikog točka ali sam odustao nakon 50tak metara, put mi nije izgledao baš pedabilan. Neka nešto ostane i za sljedeći dolazak.

Ponor ispred mene, stjene ispucale i jedva se drže, bar optički. Čim sam to vidio odmah sam se povukao nazad i nastavio markacijom.

Liluša je spilja u smjeru Siveriča, ja sam doduše bio bez lampe pa mi je bilo svejedno ali mi se činilo zgodno da se ne vraćam istim putem nazad.

Nastavak markacije mi je donio jebački pad, razbio sam se kao pička na salto a bajk na mene i nekako mi se zapleo oko jedne noge. Rezultat: ja malo natučen i isčupana ručica kočnice koja ispada iz funkcije. A ja još na 800 m nv, hladan tuš. Nagib i teren odabrane markacije su bili primjereniji kakvom dh bajku, nije mi pomogao ni u-turn s kojim dobijem 130 mm hoda. A jebemu.

Prelazim isključivo na makadam, prolazim mali točak, opet punim onu jebačku vodu, gazim gdje god mislim da neću trebati kočiti ili me prednja može izvući. Skrećem prema spilji odnosno Siveriću. Nemaš šta mislit, planinari su sve jako dobro označili, ali baš sve, svaki puteljak.

Opet padam, prednja kočnica me došla glave, izgubio sam grip na rasutom terenu i samo kratak kontakt sam kočnicom me bacio na pod. Malko sam natukao bedro koljeno i lakat a biciklu priuštio par dubokih ogrebotina i iskrivio sic za nekih 10 stupnjeva. Dobru štetu sam uspio napraviti ali ne žalim. Kod mene minimalno krvi i ogrebotina, spasila me slojevita odjeća i hokejaški dres od tvrdog tkanja, to se ne para ni na kamenu. Glava bez kacige i dalje čitava, već imam prakse sa padanjem a valjda i sreće u nesreći.

Nastavljam u penzionerskom stilu, polako i sigurno, dosta je bilo padanja i izazivanja sreće, oko puta sve je puno velikih gromada kamena.

Kod kapelice srećem lika kojeg sam zaobišao nešto prije Lišnjaka i pozdravio, voli on šetati Prominom i odmoriti se od sjedenja na poslu. Malo smo spikali i popušili koju cigaretu, kaže mi je da je kapelicu podigao lik povratnik iz amerike koji je spiskao svu lovu da mu nije ostalo ni za cipele. Rekao mi je i da je bila inicijativa da se planina prilagodi i izmreža stazama za bajkove ali da to stoji u ladici jer se nema od čega, doduše tako malo treba. Markacije su tu, puteljaka hrpa, samo malo promocije i ljudi će doći.

Upućuje me na puteljak i tu se pozdravljamo, jako je strmo pa malo vozim penzionerski malo guram a počinju i bolovi od padova jer se ozljede hlade.

Iz Drniša imam samo ovu fotku, reljef od Meštrovića, grad je raskopan, pokušavao sam doći i do neke gradine ali bezuspješno zbog iskopa. Rastavljam bajk i trpam ga u auto. Definitivno se vraćam da odradim taj spust kako spada.

NP Krka, Kistanje -> manastir Krka -> utvrda Trošenj -> Burnum -> vidikovac Manojlovac-> jezero Brljan -> HE Miljacka -> Kistanje

2011-11-06T19:03:00.090+01:00

60% asfalf, 25% makadam, 15% kozji putevi & livade & kamenjar vulgaris.
Tracklog

U već prilično skraćeni dan, po najavi prognostićara sa olujnim jugom i vjerovatnom kišom petljao sam sa rutom da obiđem što više moguće iz orginalnog plana, nešto ubacio nešto izbacio...
Kompromis sa samim sobom i vremenskom prognozom je ispao recimo ok i ipak nisam išao bezveze.

Start je bio u centru Kistanja ispred pravoslavne crkve ali taj dan nisam samo ja došao u to tužno i oronulo selo. Bilo je i onih koji nisu došli samo uživati u ovom komadiću netaknute prirode već da se kod naroda pribilježe za kratak potez kemijskom olovkom kojim ih ovlašćiju da im kroje kapu iduće 4 godine.

Od pravoslavne crkve u centru cesta vodi prema manastiru Krki, nikakve table naravno nema dok se ne dođe uz rub kanjona a onda slijedi serpentinast spust na kojem se da ubrati dobra brzina. Moja je bila nešto manje dobra zbog vjetra za kojeg mi se činilo da mi nstalno tuče u prsa.

Na "kapiju" manastira sam uletio kao barbarski osvajač (što se tiče brzine) a slijedilo je pogledavanje par krkana pored auta bg tabli koje je isčitavalo da sam ja ovdje uljez. Pop me nije tako gledao, već smo se sreli kod pravoslavne crkve gore u mjestu, vido me je kako sastavljam biciklu. Rekao mi je da slobodno razgledam unutrašnjost i okolicu manastira.

Odmah do ulaza stoji ikona čuvar, sv. arhanđeo čini mi se.

Na ploči se spominje Jelena Šubić, sestra cara Dušana... Hmmmmm... Vjerovatno je to neka druga Jelena a ne ona koju ja znam iz povijesnih knjiga ili je u pitanju interpretacija povijesnih, pardon, istorijskih činjenica kako se kome sviđa. Wikipedija kaže ovo. a po tome Dušan ako ima ikakve veze sa njom ispada što definitivno nije - Hrvat... Nastavak natpisa spominje posjet kralja aleksandra karađorđevića, kralja srba hrvata i slovenaca. Moji preci nisu priznavali tog i takvog kralja a to su pokazali i u nadolazećim ratovima tako da ga ni je ne priznajem ali nek im bude.

Dvorište manastira nemam što opisivati, slike su tu...

Šetnica uz Krku

Jovica was here...

manastir ima i solidan stočni fond, kosilice za travu.. ovce..

konje

nekoliko tovara

konj je bio znatiželjan da onjuši mog konja..

..pa onda i drugi...

Groblje pored manastira, mahom devastirano i zapušteno

Odlazim iz manastira, penjem se onim spustom i skrećem na puteljak koji po karti vodi do objekta nazvanog "Kula".

Što je zapravo napušteni restoran u domaćem štihu, sa velikim otvorenim ložištem, radio je vjerovatno prije rata a od tada je samo pljačkan.

Voizim prema sjeveroistočnom dijelu Kistanja jer od tamo imam orijentir prema utvrdi Trošenj.

Tražim zaselak Ktrnele od kojeg odokativnom orijentacijom idem prema utvrdi. Moglo se i bližim putem ali pošto sam išao nepoznatim terenom nisam htio lutati i gubiti se, doći na slijepi put.

Od zaselka ide makadam, pa puteljak, pa livade omeđene suhozidima koje preskčem, nigdje nikakve oznake ni naznake da na rubu kanjona postoji nešto.

Pastirsko sklonište, prilično minijaturno iako slika to baš ne sugerira.

I konačno, Trošenj vidiku, prilaz je kozja staza

Utvrda Nevčen sa druge prominske strane, također je bila u planu ali je ostavljena za neki drugi put zbog kratkog dana i najavljivane kiše.

Nakon razgledavanja i predaha tražim put prema cesti koja vodi prema Kninu kako bi skoknuo na Burnum i vidikovac na Manojlovac.

Put me međutim vraća u zaselak ali sa suprotne strane, to je zapravo bio put kojim sam mislio doći do utvrde ali nema veze. Teško se snaći jer je teren sličan i jednoličan, sve izgleda isto.

Vraćam se na cestu taman kod izlaza iz Kistanja

Zavjetna kapelica uz cestu

..na kojoj stoji natpis "na slavu božju i svetog jovana a ja svoj spomen i sreću putnika sagradih" Todor Kutlača Ivoševci 1892

Malo iza Ivoševaca je Burnum..

Partizanski spomenik koji kaže

Četa bataljona Bude Boraja (ne vidi se najbolje prezime) '42g zarobila je 28 talijanskih vojnika i oficira i uništila dva kamiona

Burnum amfiteatar, trenutno u rekonstrukciji i daljenjem iskapanju.

Malo prije poznatijeg Burnuma, onog sa dva luka ima odvojak koji vodi prema vidikovcu Manojlovac.

Staza namjenjena pješacima je super za bajk, krivudav kao zmija sa dobrim nagibom.

Usput je i spomen ploča posjete Franje Josipa

Pogled na Manojlovac

Lovim par kapi sitne kiše i molim da se nebo ne otvori još

Detalj sa info ploče, biciklisti na Manojlovcu.

Nastavljam puteljkom uz kanjon prema sjeveru

I dolazim do poznatijeg Burnuma, zanimljivo da je cesta na tom dijelu omeđena suhozidima tako da putnik namjernik ne može stati automobilom i razgledati ovaj impresivan ostatak prošlosti.

Skretanje prema drnišu odnosno spust u kanjon kod jezera Brljan.

Sa druge strane se smjestio novouređeni muzej za koji nisam iguran da je još proradio u pravom smislu, bio je zatvoren naravno.

Nalazi se na putu prema HE Miljacka

Spust prema elektrani otkriva još koji manji slap

Sa druge strane se vidi puteljak koji vodi nazad prema Ivoševcima.

Krku se ovdje može prijeći malim željeznim mostom. Prilaz elektrani je zabranjen ali ja sam, eto, bio sretne ruke.

Elektrana je izgrađena 1906 i povezana je sa akumulacijom sa jezera Brljan, ove vidljive cijevi vode od jezera do elektrane. Gledajući vrijeme izgradnje, tehnologiju onog doba i nepristupačnost terena ovo zdanje se čini još impresivnijim. Koji detaljčić više se može naći ovdje.

Prelazim most i penjem se makadamom vidljivim par slika ranije.

Izlazim na cestu kod Ivoševaca i prašim asfaltom do nekoliko km udaljenim Kistanjama potpomognut krupnim kapima kiše koje polako postaju sve gušće. Vraćam se na početnu točku ove rute..

...točno na vrijeme da propustim kupanje.

NP Krka, utvrda Ključica - kanjon Čikole

2011-10-17T22:17:00.058+02:00

90% rasuti makadam, 5% jahanje po stijenama & planinarenje, 5% asfalt

Tracklog

Ključica je najveća i najočuvanija srednjovjekovna utvrda na prostoru Nacionalnog parka „Krka". Podigli su je hrvatski plemenitaši Nelipići u 13. stoljeću nad kanjonom rijeke Čikole kako bi zaštitili svoje posjede od suparničke plemenitaške obitelji Šubića.

Zbog svog strateškog položaja Ključica je često bila uzrokom sukoba njezinih gospodara Šibenčana. 1546. godine zauzimaju je Turci koji njome vladaju do 1648. godine kada su konačno istjerani.

Od tada je Ključica napuštena i više se nikada u njoj nije živjelo.

Start ove ture je u selu Goriš koje se nalazi sa istočne strane kanjona dok je utvrda sa zapadne strane i nešto sjevernije. Čikola u ljetnim mjesecima redovito presuši sve do jesenskih kiša.

Parkirao sam se u mjestu i potražio upute od mještana da pogodim pravi makadam, odmah su doveli u sumnju da ću uspjeti biciklom doći na odredište ali hajde, uputiće me.

Prvo što se vidi prilaskom uz rub kanjona je jezersko vrilo Torak, gotovo pravilno okruglo, melem za oko.

Područje je obilježeno tablama MINE tako da se treba držati ugaženih staza bez suvišnog vrludanja, s druge strane, mještani su mi kasnije rekli kako tu nema mina ali da su ih postavili kako bi napravili posao za odabrane, razminiranje neminiranog terena. Pa sad ti odaberi kome vjerovati.

Makadamom tj kozjom stazom uz rub kanjona tražim put prema dolje.

I nalazim ga koji kilometar dalje, rasuti makadam na kojem bez 4x4 pogona nemate što tražiti, iako pogon od jedne konjske snage isto ide... Nizbrdica je pod žestokim nagibom, nema zaletavanja jer čim se pređe brzina od 35-40km/h teško je usporiti i stati. do full stopa radi fotkanja trebalo mi je skoro 100 m jer čim se stisne kočnica baca bajk na sve strane.

U dolini se put račva, lijevo prema jezerzu Torak, desno na vojni most preko Čikole i smjeru Ključice

Jezero pari pitomo i mirno, nekada je tu bilo vodocrpilište a danas je direktno sa Krke. Zgrade crpilišta su tu kao i spremište klora.

Povratak nazad u smjeru mosta..

Pogled na utvrdu iz kanjona

Sa druge strane je serpentinast makadamski put do vrha druge strane kanjona

Svakioh malo, kako sam se uspinjao lupao sam fotke jebene panorame.

Kad sam stigao gore tražio sam puteljak kojim bi došao do utvrde, nije ga bilo problem naći s tim da se gubi negdje na pola puta pa sam nastavio po instinktu i uz malo lutanja pogodio.

Puteljak se pretvara u singletrack a zatim nestaje u hrpi stijenja

Daljnji prilaz ide po vrhovima, sa jedne strane gotovo okomito u ponor a sa druge slično ali nešto blaže. Utvrda je zbog takvog položaja neosvojiva, ne može se prići ni katapultom niti nečim sličnim čim su se već rokali u to vrijeme. Jedini način je bio dugotrajna blokada do iscrpljivanja.

Sam ulaz u utvrdu je uski puteljak ispod kojeg je pogled u ponor dubok oko 100tinjak metara, prilično traumatizirajuće iskustvo kad se bicikla vuče uz bok.
Tek kad se dođe u utvrdu vidi se moć kontrole tog prolaza, sve je kao na dlanu.

Put dolje je moguć samo sa južne strane a i sa te strane je muka tegliti bajk, sve ostale strane su okomite stijene.

Podnožje usjeka kojim se ide dalje prema kanjonu, utabana staza svjedoči da posjetitelja ima

Jedina paranoja su mi bile divlje svinje, idealno za brlog je cijelo područje, srećom do susreta nije došlo. Mještani su mi rekli da obično bježe od ljudi ali znam da su prilično agresivne kada imaju mlade.

Pogled iz korita Čikole, voziti se baš i neda zbog rasutog šodera i pijeska, malo se vozi, pa zaglibi pa opet vozi...

Lokalci su ogradili korito suhozidima i oko njega imaju plodna polja.

Pun čičaka i poprilično izgreban stižem na plato prije mosta.

Vraćam se na makadam kojim sam se spustio, dio je vozljiv ali većina je bilo guranje zbog nagiba i rasutog terena.

Partizanski spomenik u Goriš.

Po povratku dobri lokalci su me pozvali na vino, pršut i ćakulu. Dobio sam još hrpu informacija o području i poziv da navratim ponovo što je svakako u nekom dugoročnom planu.
Jebena ruta, pucam od zadovoljstva.

Majstorska cesta -> Zrmanja -> Bukovica

2011-08-29T13:03:00.073+02:00

SV.Rok->Mali Alan->Obrovac->Muškovci->K.Žegarski->Medviđa->Benkovac
65%/35% asfalf/makadam

Tracklog

Ruta Majstorska cesta se kuhala u meni već duže duže... Do te mjere da se već više puta prekuhala i raspala u kombinacijama da na put ne idem sam nego u dobrom društvu.

Čekao se samo koji slobodan dan više i manja vrućina a od orginalne zamisli da put podjelim u dva dana odustao sam na pola puta i odlučio odvoziti sve u jednom danu ali malo kraće, do Benkovca.

Večer ranije otvoren je kamp pored napuštene vodenice u okolici Sv.Roka.
Ostavljen kućni broj za zidu i polazak
Mjesto izgleda pomalo sablasno a takav je bio i san

Plan da ujutro popijem negdje kavu i posjetim dućan je nemoguća misija, birtija nedjeljom neće otvoriti a trgovina je u zasleku suprotono od rute. Ipak dobio sam sve pa i više u kuhinji od vojarne nadomak sela, kavu, paštete, kruh, slatkiše... Hvala ministarstvu obrane što je financijski (ne znajući) pogurala ovu zajebanciju.
Skretanje na cestu i ulazak u p.p. Velebit

Jutarnjih 13.4 i bura natjerale su me da se zalaufam...

Nisam isprva išao za tim ali cesta je puna spomenika poginulih vojnika, ima ih možda i 100tinjak.

Evo sale nekog tvog rođe.
Nakon par početnih kilometara asfalt prelazi u makadam...

Sasvim ugodni usponi, nigdje ni trun jačeg napora, ugodan hlad i zanimljiva cesta
Moj pljen od HVa, domaći mesni proizvodi, čokolada iz srbije a barni iz poljske. Jadna im majka.
Pogled sa osmatračnice na pola uspona.

Cesta je jako zanimljiva, evo jedan link o povjesnim cestama Velebita.

Zero predaha. Prometa cestom ima, lokalci koji se bave pčelarstvom, pokoji motorist ili džipić, pa i nekakav foto safari.
Područje je minirano svuda oko ceste počevši nešto prije mAlog alana pa prema dalmatinskoj strani- Obrovcu.

Napravit ovu fotku bilo je smiješno i nespretno..eh.

Vrh prijevoja

Neko je napisao "Deutche technik die begeistert", hmmmmm. Njemačka tehnologija oduševljava da grubo prevedem.

Početak spusta, da se uloviti 50tak+ km ali sve preko toga može završiti nezgodno zbog rasutog šljunka.

Jedan od mnogih kamiona ili autobusa-košnica

Puno mrtvih po cesti, šteta što su uklonili tenkove.

Pred Tulovim gredama

Jebene serpentine

Pogled na autocestu

Crkva sv.franje

Nisam se potrudio otkriti što tu piše, prilično su propali natpisi. pari talijanski ili latinski

Ako je prezime to moram reći jako zanimljivo prezime. Pokoj mu duši

Asfalt počinje negdje kod cjevi tunela Sv.Rok.

Pogled na lužnato jezero kod Obrovca.

Obrovac

Koji pajp srkkkkkkkkk....

Zrmanjska akumulacija
Stawri grad Obrovac.

Restoran kod steve nešto... Zrmanja je tu baš fina za kupanje.

Ovim željeznakom sam prešao na drugu stranu, ovo je zadnji most koji se može prijeći nekakvim vozilom sve do K.Žegarskog. Tu je još uzvodno i Kudin most ali njemu se može prići samo sa jedne strane.

Život je jako jednostavan u ovim krajevima, malo toga nudi, po autima se vidi da je tu mahom ekipa sa bg ns kg tablicama, jako malo zadarskih.
Dižem se uz kanjon prema gore i tražim nekakav makadam kod drugog sela kojim ću do Žegara, tako su me uputili.

Jebena panorama
Makadam kod drugog sela me prilično iscrpio, konstantan uspon bez hlada, strm i rasut teren a zvizdan piči, od jutarnjih 13.4 termometar se popeo na 43c

Lovim cestu kod Bogatnika i tu počinje spust do Žegara.

Žegar je već bio moja mušterija prije dvije godine, isti dućan, ista piva, isti prodavač, stol pod drvetom... Urezotina na stolu K R K A N I je obrisalo vrijeme ali ne dam se ja. To je bilo onda

Magistrala Žegar-Benkovac započinje makadamom nakon 10 metara asfalta.

Cesta je uglavnom ok, usponi relativno blagi ali duuuuuuuuugi u tripičkematerine, po karti taj makadamski dio je 4 km ali se meni u kombinaciji sa zvizdanom činila kao 10. Pošto nisam prvi put na njoj učinilo mi se da će biti lakše, ali vraga...

Pogled u smjeru starta bez zooma.

Malo sam popričao sa ovim čo'ekom, rekao mi je da me kuži, on je trčao od sela do sela veli.

Kraj priče je završio u Benkovcu, zadnjih 10 km sam imao samo zrmanjsku vodu za polijevanje, ništa za piti, morao sam udariti po pivama da se bolje hidratiziram i nahranim u jednom.
Falilo je 300tinjak metara da bude oko !00 km

H.O.G. Rally Biograd Croatia 26-29 05.11. - Harley Days

2011-05-29T13:04:00.020+02:00

Malo izvan topika ovog bloga ali slična strast prema dvokotačima, održavanje događaja u mom selu nameće ovaj post kao neizbježnu stvar. Nikada u Biogradu nisam vidio tako puno ljudi a dobra vibracija je bila u rangu onih dana kada je završila Oluja.

Teško je bilo procjeniti broj motora i posjetitelja, jednako teško kao i pronaći ne dva ista nego slična. Po novinama kalkuliraju sa brojkom od 10 000 motora i 15 000 posjetitelja.

Bilo je tu svakakve ekipe a najzanimljiviji primjerci izgledaju ovako

Boats vs Bikes

Bajkerske trebe su bile ocvale babe ali su zato domaće snage izašle na pašnjak za oči...

Ja baš toliko i nisam mario za motore već više za muziku, prvi su bili truli a sljedeće reinkarnacija Freddy Mercury-a. Jebeno su odsvirali & odglumili orginalne likove, gotovo svi bendovi su bili cover mjuza, neki bolji neki lošiji, a ovaj Queen of fire je rasturio.

Ovi su bili dosadni...

Kada neko na podvozje kadeta stavi led rasvjetu ljudi mu se smiju, a vid ovoga ođže rođe...

Blago erotizirani performans, vatra, ples, zero akrobacije...

Jedan od jačih likova, krzneni švicarac, traper na motoru, vjerovatno je sam ulovio te krznaše i preparirao ih. Neznam gdje su bili oni što na žensku bundu bace kantu farbu iz protesta.

Vatromet je bio kratak ali jebitačan!!!

High on heels, četiri zgođušne trebe su izbrijavale neke stare bitove, za oko dobro za uho tako tako...

Rolling Stoned, kako veli frend, ovo je najdeblji Mick Jagger kojeg sam vidio u životu, vizualno prihvatljivi, uživo dosadni, tek su pokojim hitom digli atmosferu.

Dizač atmosfere, branko uvodić ove manifestacije pokušavao je trule cover bendove predstaviti kao bisere a ja sam se osjećao kao svinja. Ma tu je falio jedan Let 3 a oni, debili, dofuraju prljavo kazalište da otvori događaj.

Ipak ovako nešto Biograd nije nikad vidio, ponovilo se!!!

Nuklearno tamo-vamo muvanje

2011-05-26T19:45:00.027+02:00

Kako već slika sugerira vozilo se prema Krškom pa i dalje... već po 100ti put ali uvijek sa ciljem traženja boljih, bržih ili zanimljivijih ruta
3 dana, oko 210 km, Zg-Senovo & nazad i Senovo-KK-Brežice u misiji istraživanja obale Save i skupljanju povrata poreza.

Blogger mi je malo čudno pomješao slike a neke se i ponavljaju jer sam uz neka mjesta prošao i 5-6 puta. Startna slika je već u Sloveniji, jedan od alternativnih i kraćih pravaca od Dobove prema Brežicama.

I u Sloveniji jedu konje, zar ne?

Brestanica Rajhenburg, jedna od...

Zakopana uz korito rijeke, da ne bude greške oko toga šta tu teče, dobro za putnika namjernika.

Hidro KK

Na ovo čudo se spajate kad punite mobitele.

Savska magistrala, idealna...

Brežice u daljini...

Tražio sam neke nove puteljke i onda završio u situaciji da se nastavim prugom ili se vraćam kilometar nazad kroz koprive. Pa, nastavio sam prugom i bukom uznemirio dva konja.
Oni su vjerovatno iznenađeno gledali koji to konj vozi prugom.

Milina...

Labudivi nijeesu garant!!!

Pepeljara na stolovima oko zgrada, kod nas nepojmljivo, 30 km dalje normalno, istina ima i pokoji čik na podu ali ...

Pogled na Rajhenburg

Jedno-TE-isto

Bregi na Senovom, kao iz bajke.

Jedno-TE-isto

Crkva u Brestanici, inače selo omanje

Nova hidroelektrana samo što ne zaiskri...

Trg Matije Gubca

Pogled na Mokrice iz naše granične birtije

Mali Uskršnji Vlaški Đir

2011-04-25T08:00:00.010+02:00

Uskršnja žderačina ( janjac ispod peke ) je nekako morala izaćin iz organizma, previše svega, puno previše, da ne spominjem doručak onoga što je pop štrcnuo svojim magičnim štapićem to jutro.
Početni cilj je bilo brdo Petrim u zaleđu Biograda, udarna osmatračnica za rokanje grada u ratnim danima.

Na vrhu brda je jedan bunker sa kojeg puca pregled cijele regije, dušu dalo za osvajačku vojsku.

Uspon je pod žešćim nagibom, rasuti makadam kojim se više niko ne služi, malo sam vozio, malo gurao, malo nosio...

Do samog vrha nisam došao jer prestaje taj makadam a područje je minirano pa nije bilo vrijedno rizika. Oznake da je područje minski sumnjivo su uklonjene, kasnije sam skužio i na koji način i gdje su završile.

Pogled na Biograd nije bio reprezentativan, naoblaka, manja vidljivost... Spust dolje je bio izazov, kako za mene tako i za bajk, oboje nismo dorasli zadatku, kočnice malo preslabe tako da sam se zaustavio na podu, ja na jednu, bajk na drugu stranu, na sreću bez posljedica.

Zaobilazim Polaču i idem kroz Jagdonju, donju & gornju, a tamo...

Jad i čemer...

Ulazim na odmor u dvorište napuštene škole, malo cunjam kroz dvorište i zgradu.

U zgradi pravi uskršnji prizor, odbačeni isus krist okružen fekalijama.

Zbornica a može bit i učiteljski stan.

Idem dalje makadamima i puteljcima prema donjoj jagodnji.

Razbijeni ćirilični spomenik poginulima iz NOBa.

Fin spust prema zapužanima

Jedno prigodno poziranje...

Priključujem se na plinovod, ne doslovno.

Još jedno poziranje, china way...

Zanimljiva instalacija od drveta, gasmaska i falus u prvom planu.

Bore Taduća kao Borisa Tadića????

Malo zujanja prema Rašteviću, pa prema poljima, hvatam rutu kroz korito odvodnog kanala dok se nisam priljučio na makadam koji vodi nazad prema Polači.

Ajd, nije bilo loše, evo jedne ruševine za kraj

Gornji tok Krke u proljeće miriši na... ..aVANturu

2011-04-04T22:59:00.017+02:00

"Gledat more pa stankovića iza nedjeljnog prežderavanja mrzim više od svega, nakon toga sav nam nikakav, ma jebeš takav dan" veli moj kolega još prije par tjedana, čim zamirisa na proljeće.
Tako smo jedan vikend otiši na jedno, drugi na drugo mjesto a ovu nedjelju na Krku.
Krka je do jaja a bajk je naravno ukrcan u auto. Da samo išli sami ne bih ga ponio jer kolega ga nema ali išle su nekakve koke s nama pa rekoh, ostavim ga s njima u sigurnim rukama a ja malo u svoj đir.

Krenusmo put Kistanja na gornji tok, na umu sam imao Teslinu elektranu ali smo nekako fulali put i produžili u centar Kistanja, tamo dobili neke mutave upute, krive naravno, ili sam je debil pa ne razumijem janjevačke upute? Nema veze, uhvatismo se sigurne stvari, Burnuma kao prve postaje, ovo je novi dio iskopa.

Amfiteatar, borilište ili što već, onako, ništa posebno, tek su počeli ukopi i dozidavanje starih ruševina.

Kratko tamo, stari burnum je malu dalje sa druge strane ali sa full nezgodnim pristupom sa glavne ceste, uski prolazi pa smo produžili niz kanjon do jezera Brljan. Veselo iskrcavanje bajka i ajmo, oni na pehaka, ja oko njih...

Makadam vodi prema nekim manjim ruševinama prema sljedećem jezeru nizvodno

Tamo samo mali slap....

I nastavak puta izgleda nemoguć, razočarenje, to je jedino što se može vidit, vozikam se okolo i gledam, kao da ima neka zarasla staza u nastavku, malo neprohodna i nikakva ali krećem. Kasnije vidim i planinarske markacije pa se ohrabrujem za prodor kroz šikaru. Put nije nestajao sve do proplanka u kanjonu.

Tu čujem buku slapova, pun pogodak. Upućujem kolegu da mi se pridruži tom stazom...

I počinje avantura, nova otkrića divljine.

Mini spilja na putu prema dnu kanjona