Na vožnju oko vranskog jezera odlučio sam se jedne burne (bura kao vjetar) nedjelje. Sramota je i živiti tako blizu jezera a tako malo znati o njemu. U sve ove godine još nijednom nisam umočio prst u njega. Istina muvao sam se ja okolo, ali baš cijeli dan se voziti oko njega, promatrati ga i konačno umočiti prst još ne.
Start je počeo u Biogradu u prijepodnevnim satima, ma koliko bili nepovoljni uvjeti zbog vjetra, s druge strane bio sam okupan u suncu, nigdje ni oblačka. Dobro sam se opremio što se tiče hrane i pića, 4.5 l bevande, 200g čokolade, kobasice, slanine, kruha...
Krenuo sam preko Biogradskih torova prema Jankolovici i skrenuo na cestu koja prolazi pored zajednice Cinacolo i vodi prema gradskom deponiju. Ni tamo još nisam bio.
Zajednica za liječenje raznih ovisnosti, doduše vjerovatno ćete postati ovisni o božjoj milosti. Smještena je u Biogradskom zaleđu, u blizini gradskog deponija.
Zero kupusa
Gradski deponij...
Mali zajeb ovog puta sam napravio što sam više manje cijelo vrijeme ignorirao kartu i išao nekim svojim putem a područje jezera je močvarno i ispresjecano kanalima kojima se navodnjavaju ravni kotari. Par puta sam naišao na slijepo crijevo, pa se morao vraćati, ukopavao se u blato a jednom prilikom se skoro i okupao, to bi značio kraj puta na samom početku.
Dolazim na cestu koja vodi prema Vrani, i tamo se ima što za vidjeti..
Ulaz u Vranu.
Vrana burg... staro zdanje templara.
Polja u vranskom zaleđu su ludilo po izgledu, maslenici, vinogradi, polja i potoci. Vidi se da ljudi ulažu mnogo vremena i ljubavi u uređivanje, to govori dosta o njima samima.
Gun' ovce, simpa baka
No man's land
Uspon na brda iznad Vranskog jezera, težak makadam, postoji i drugi put koji vodi na jedan vidikovac sa kojeg puca pogled na jezero i more u pozadina, vide se kornati, murter, vodice, šibenik.. Ali od te rute sam odustao jer je dead end kad se dođe na vrh.
Pogled na jezero i more u pozadini
Izmjenjuju se nizbrdice i usponi, usponi ne preteški a nizbrdice daju taman dovoljan potisak do neke granice kojom se može voziti, nije baš pametno ići sam jer se može desiti kakav lom ali signal od mobitela je cijelo vrijeme prisutan tako da...
Mali predah uz slaninu i bevandu, ide i hrana i piće ludilo, jeo sam svakih sat...
Jato ptica, u jednom trenutku je bilo u obliku jing-jang, nažalost prekasno sam okinuo
Ribarska kuća, šljaka po ljeti, ponuda naravno riba iz jezera..
Spoj jezera sa morem
Dio puta je po magistrali, možda nekih 3-4 km, nije bilo prometa iako predpostavljam da u ljetnim mjesecima nije ugodno gurati se na cesti sa autima i kamionima...
Nekom ludom friku u polju se vijore hrvatska i švicarska zastva, ova tabla se nalazi na ulazu u imanje.
Sve u svemu, super put, najeo se, napio, izvozao, puno toga vidio. A kako sam tek spavao...
Nema komentara:
Objavi komentar