Home

Vožnje, mjesta, skitanja, filozofija...

19 lipnja 2009

Velebit & Bukovica: Gračac - Krupa - Žegar - Medviđa - Benkovac


Spustiti se biciklom sa Velebita starom cestom od Gračaca do Obrovca sam htio oduvjek, još dok i nisam bio lud za vožnjom bajka. Bezbrojni prelasci autobusom u smijeru Zagreba i nazad iritirali su me svojom sporošću. Tih godina autocesta je bila samo san za sve nas a put od Biograda do Zg je trajao 5ipo-6 sati. Sporo presporo...

Za prvi maj, na putu prema doma iskrcao sam se biciklom malo iza tunela i spustio se do Obrovca ali slijedilo je djelimično razočarenje, nije bilo dovoljno brzo za moj ukus. Iako nizbrdica djeluje dovoljno strmo i dugo uz teške napore sam uspijevao uhvatiti 60tak na sat. Možda je malo doživljaj pokvario vjetar u prsa i mokra cesta ali to nije bilo to.

Ali stvorila se nova ideja, spustiti se prema Krupi, nikad nisam prolazio tuda jer čovjek nema tu što ni tražiti.

Lipanj je bilo idealno vrijeme za tako nešto, smatrao sam da još nije pretoplo. sa krkanom Ivom se realizirala ta mala avanturica. Tata krkan Sale je ostao u Zagrebu, arbeit macht frei..

Plan je bio vlakom doći do Gračaca i onda praši. Pa tako i bi.


Krenuli smo malo prije 23h sa glavnog i stigli u Gračac oko 4. Bila je još noć i to hladna noć.
Na stanici u Gračacu smo uletili u čekaonicu da navučemo robu na sebe, a unutra...

...Unutra alkić spava u toj oronuloj sobici i sve bazdi na cugu i nepranje, na brzinu smo se obukli i izletili iz tog smrada, ovaj se nije ni pomaknuo, ni prdnuo, ništa.

Odlučili smo vidjeti dali radi benzinska na magistrali - neradi, pa smo zoru dočekali sklupčani ispred motela, navukli već sve na sebe, čarape na ruke... Hladno zima mrzlo


U 5 se malo razdanilo i krećemo



Uspon nije bio strašan, napor negdje u rangu trećine Sljemena, povremeno smo stali da skidamo odjeću sa sebe.











Kod skretanja za Krupu i Žegar je super vidikovac, u zoru je još bolji pogled.





Unjeli smo dobru zbrku među ovce kad smo naletili, spust je bio sasvim solidan, možda ne puno brži od onog prema Obrovcu ali uža cesta sa više okuka pa pojačava doživljaj.


Velebitski ambisi, fora, jebena fora. Također ima vidikovac.



Pogled na dolinu oko Krupe, na tom dijelu su tako dobre serpentine da je za neopisati, uhvati se oko 60 km i onda okuka pod 180 stupnjeva u svega 5-6 metara. Cesta nije za zajebanciju jer ima i sitnog kamena odlomljenog sa strane, malo loše sreće i može se tako rasuti po cesti ili preletiti s nje u stijenje.



Stara vodenica

Srbi... Predizborni plakat


Manastir Krupa, interesantno zdanje. Nismo vidjeli živu dušu osim par mačaka koje su kidisale na kruh koji smo im bacili.





Grobovi prijašnjih popova...



Slapići na Krupi






Dolazimo u Žegar, malo bacamo spiku sa babama, pitamo za kafić ali kažu ima dućan koji radi.


Krkani pozeri


Bilo je Tjelovo, državni praznik a ljudi nešto šljakaju, radi dućan... Na crkvi ekipa lupa staru žbuku, radovi na nekakvom mostu, sve srbi. Kod njih su drugi običaji, kao da si došao u drugu državu.








Rekoh, dobro da ima srba u hrvatskoj, gdje bi popili pivu da njima nije praznik. Smjestili smo se ispod jednog drveta gdje ima složena klupa i stol, fini hlad. A dućan je bio žešća brutala, 8x8 a unutra mix klasičnog dućana i peveca, polica gotovo i da nema a u frižideru jako jako ledena piva a na najgornjoj polici na stotine bombica raznih alkoholnih pića, pelin brandy loza...



Prodavač, rasčupani čedo smrdio je kao stoka u svojoj prljavoj potkošulji a svakih malo je dolazila ekipa i pila... Sve cugeri.



Žegar je pusto selo, hrpa kuća bez krovova, napuštene. Glavni biznis je stočarstvo.




Ostavili smo krkanski trag na klupici pod drvetom






Dolazimo na makadamski put, na karti to nije izgledalo kao makadamska markacija. Put i nije tako loš osim što je škrt hladovinom i u konstantnom je usponu. Najveća visinska točka je preko 400m a startali smo skoro sa nule.








Zanimljiva instalacija na jednoj uzdignutoj stijeni, simbolizira težak život u ovom kršu.. Ili je rakija?












Bukovica je pusta, napuštena...











Benkovački kamen



Stižemo u Benkovac, već na izmaku snaga, crvenih vratova - krkanus rednecus







Broj komentara: 6:

  1. hahaha taj sto vam je prodao pivo je jedini Hrvat u selu(Župan), naleteo svoj na svoga hahahhaa, koji ste vi krkani

    OdgovoriIzbriši
  2. ..i to fakat ste KRKANI NA KVADRAT!!!

    OdgovoriIzbriši
  3. e,jado jadni...i nisu ti neki kometari, spustio se covjek iz metropole, medju ljude koji znaju cijeniti ono sto im zivot dao, a ti od dosade u zivotu osnovno ne znas prepoznati. Inace, vozas se pješačkom zonom kroz Benkovac. Nisu te naucili da postujes pravila kuce u koju uđes.... Spusti se malo na zemlju, nije pedaliranje i brojanje kilometara,valjda, ono sto mozes najbolje odraditi?!? P.S. ne izruguj se ljudima koji zive od plodova svoga rada...

    OdgovoriIzbriši
  4. Neznam što te vrijeđa, vjerovatno si četnički izrod. Vrati se u srbiju majmune.

    OdgovoriIzbriši
  5. dJELO ZLOCINACA SU SRUSENE KUCE.TO TI JE MORAO BITI KOMENTAR. LIJEP ZAPIS.

    OdgovoriIzbriši