Promina assult

Planina Promina, ruta sa startom iz Drniša,
10% asfalt 20% kozji/planinarski putevi 70% makadam
Detaljniji tracklog je ovdje.

Primina je omanja planina, kao otok na kistanjsko-skradinskoj ravnini, dio izdvojenog Dinarskog gorja sa vrhom Čavnovka 1148 m nv. Gledajući je na google earthu nije izgledala previše privlačno, a možda sam bio zatrovan takvim dojmom zbog toga što na stranicama hrvatskog planinarskog društva ide opis kako pogled i nije nešto...

Pa moguće je, nisam baš bio po nekim poznatijim i višim vrhovima ali je pljuvačina neopravdana, barem iz biciklističkog kuta gledanja. Za mene je Promina otkriće poput amerike (ajd serem jer sam još pod dojmom). Staza ima hrpa i pokrivaju više disciplina brdskog biciklizma, gore i dolje možete i jeftinijim MTB ili trekingom po makadamu s čim se pokriva xc sfera, za ljubitelje AMa tu su planinarki puteljci kao i za downhill, o'š planinarsku, neku kozju ili van svih puteva, nebo je granica...

Od Drniša se ide u smjeru Oklaja i nakon cca 2 km se skreće za selo Lišnjak i prije ulaza u selo srkeće se desno na makadamski put.


Ja se isključujem nešto prije vidjevši planinarsku markaciju, da malo skratim a dodam muku i zabavu.

Planinarski putevi na koje sam ja išao su pedabilni preko 80%, nizbrdo je to vjerovatno preko 90%

Kako planinarske staze presjeca makadam ja sam kombinirao, malo makadam...

..malo planinarski put

I to uglavnom što su neki djelovi planinarske staze zarasli pa bi bio problem probijati se bajkom

Makadam, barem do polovice uspona nekako predobar za moj ukus



Dolazim do prvog raskrižja, negdje na pola uspona


I izvor mali točak, izlio sam svu zalihu ponešene vode i natočio ovu bez klora



Sušenje majice i kratak odmor, temperatura oko 10-12


Sljedeći odvojak koji uzimam pri povratku dolje prema Liluši i Siveriću, nekih 20m dalje napuštam makadam i prelazim na planinarski put

a vijugavi puteljak vodi sve do planinarske kuće PD Promina







Grob nekog od starosjedilaca ili veterana planinara, nebih znao jer je dom bio zatvoren, otvoren je vikendom ili na najavu.


Od doma se spajam na makadam

I prašim prema vrhu

Makadam je ovdje već katastrofičan, baš onakav kakavog volim






Ni ovo mjesto nije cjepljeno od mina, vrh gdje su antene/radari, je miniran.




Knin u daljini...


Pred vrhom vidim ledenu lokvu, temperatura ovdje je znatno niža a po noći i ispod nule

I konačno.. Vrh

Upisujem se u knjigu posjetitelja, BBK Krkani, još uvijek neslužbena underground tvorevina ali traje već 4tu godinu



Pogled na Dinaru




Meni doduše vrh izgleda kao mjesto udaljeno 50tak metara ali je van žičane ograde koje je pod minama.






Drniš...
Vračam se istim putem do planinarskog doma, spust je bio jebitačanih 4 km sa puno bounce efekata i biram jednu drugu markaciju koja me vodi ponovo prema malom točku


Htio sam skoknuti i do velikog točka ali sam odustao nakon 50tak metara, put mi nije izgledao baš pedabilan. Neka nešto ostane i za sljedeći dolazak.


Ponor ispred mene, stjene ispucale i jedva se drže, bar optički. Čim sam to vidio odmah sam se povukao nazad i nastavio markacijom.


Liluša je spilja u smjeru Siveriča, ja sam doduše bio bez lampe pa mi je bilo svejedno ali mi se činilo zgodno da se ne vraćam istim putem nazad.

Nastavak markacije mi je donio jebački pad, razbio sam se kao pička na salto a bajk na mene i nekako mi se zapleo oko jedne noge. Rezultat: ja malo natučen i isčupana ručica kočnice koja ispada iz funkcije. A ja još na 800 m nv, hladan tuš. Nagib i teren odabrane markacije su bili primjereniji kakvom dh bajku, nije mi pomogao ni u-turn s kojim dobijem 130 mm hoda. A jebemu.

Prelazim isključivo na makadam, prolazim mali točak, opet punim onu jebačku vodu, gazim gdje god mislim da neću trebati kočiti ili me prednja može izvući. Skrećem prema spilji odnosno Siveriću. Nemaš šta mislit, planinari su sve jako dobro označili, ali baš sve, svaki puteljak.

Opet padam, prednja kočnica me došla glave, izgubio sam grip na rasutom terenu i samo kratak kontakt sam kočnicom me bacio na pod. Malko sam natukao bedro koljeno i lakat a biciklu priuštio par dubokih ogrebotina i iskrivio sic za nekih 10 stupnjeva. Dobru štetu sam uspio napraviti ali ne žalim. Kod mene minimalno krvi i ogrebotina, spasila me slojevita odjeća i hokejaški dres od tvrdog tkanja, to se ne para ni na kamenu. Glava bez kacige i dalje čitava, već imam prakse sa padanjem a valjda i sreće u nesreći.


Nastavljam u penzionerskom stilu, polako i sigurno, dosta je bilo padanja i izazivanja sreće, oko puta sve je puno velikih gromada kamena.


Kod kapelice srećem lika kojeg sam zaobišao nešto prije Lišnjaka i pozdravio, voli on šetati Prominom i odmoriti se od sjedenja na poslu. Malo smo spikali i popušili koju cigaretu, kaže mi je da je kapelicu podigao lik povratnik iz amerike koji je spiskao svu lovu da mu nije ostalo ni za cipele. Rekao mi je i da je bila inicijativa da se planina prilagodi i izmreža stazama za bajkove ali da to stoji u ladici jer se nema od čega, doduše tako malo treba. Markacije su tu, puteljaka hrpa, samo malo promocije i ljudi će doći.

Upućuje me na puteljak i tu se pozdravljamo, jako je strmo pa malo vozim penzionerski malo guram a počinju i bolovi od padova jer se ozljede hlade.

Iz Drniša imam samo ovu fotku, reljef od Meštrovića, grad je raskopan, pokušavao sam doći i do neke gradine ali bezuspješno zbog iskopa. Rastavljam bajk i trpam ga u auto. Definitivno se vraćam da odradim taj spust kako spada.