Blog za zaljubljenike u biciklizam, planinarenje, prirodu i putovanja, svojom formom najbliži je putopisu nakrcanom fotografijama krajolika i lokalnim zanimljivostima. Hedonizam u jelu i piću neupitna je konstanta svakom dobrom krkanizmu....
Uoči jednog od najkraćih dana u godini sprtili smo se odvoziti kružnu turu oko Krke, namjera da krenemo što ranije rasplinula se već ujutro, naravno da je sve pomalo kasnilo pa smo na startno mjesto u Skradinu stigli oko sat i nešto kasnije.
Iskrcaj i polazak, držimo se rute preuzete sa takeadventure kao najlogičnijom i najzanimljivijom.
Put vodi po svakakvim terenima, nakon cestovnog uspona nastavak je više dolje nego gore čemu se jako veselimo.
Navigator Miloj'ca vodi računa o tome da mi ne vodimo računa o ničemu.
Vidikovac poviše Visovca, taj put je slijepo crijevo pa se vraćamo nešto nazad kako bi se spustili do dolje.
Nakon kratke pauze slijedi uspon, zapravo više njih, još smo friški pa to ide dobro. Malo mjenjamo prvotnu rutu zbog blata i tražimo slijedeće skretanje, vidimo neki strmi vrag, pitamo mještane može li se tuda do Roškog. Može ali samo traktorom odgovaraju, ne može biciklom. Čuo sam već par puta tu priču...
...pa malo napornije...
Dolazimo na plato, slijedi spust prema Roškom slapu.
Pogled na Prominu...
...i Dinaru u pozadini koja je pod bijelom kapom.
Pokoje stado ovaca i pokoji pas
i stižemo na rub kanjona, slijedi krasan spust, zahtjevan u smislu lošeg puta ali atraktivan.
Mrzim idijote koji kradu table sa minskih polja kako bi zaštitile svoja polja od slučajnih turista. Ne razmišljaju o tome da ta tabla stoji sa razlogom i da neko može nastradati. A jebemu ako mu nebi trebalo staviti paštetu pa nek se onda žali upravi vodovoda što ulazi u označeno minsko polje.
Stižemo na Roški slap na nešto dulju pauzu i marendu. Tu već postaje jasno da smo na knap sa dnevnim svjetlom i da će ubuduća zadržavanja na zanimljivim mjestima biti minimalna.
Jelo se slatko na drvenom tabletu.
Idemo dalje...
Krećem cestom od slapa i penjem se i penjem pa se čudim gdje su ostali.
Nema signala, ne možemo se čuti pa se vraćam dolje i gle iznenađenja, probijen je novi put koji ide djelomično uz kanjon pa se penje kroz jedan usjek gore. Kada sam prije 3 godine išao tom rutom krenuo sam uz kanjon ali me zaustavila drača i bodljikava žica. Hajde, napredujemo. Označena je pješačka staza i to dobrano skraćuje put prema kanjonu Čikole.
Uspon je strm i ubitačan ali nekom mukom vozljiv.
Nakon što smo ostavili pluća na usponu stižemo na plato.
I nakon malo orijentacije stižemo pred kanjon i utvrdu Ključica, tu slijedi jebački serpentinasti spust.
Druga strana kanjona nudi guranje, cesta je i loša i strma.
Tu dolazi na naplatu kasni polazak, nismo stigli posjetiti Ključicu, nećemo ni uz kanjon na panoramski pogled na okruklo jezero Torak, u postu od prije par godina da se vidjeti propušteno.
Prašimo cestom prema Skradinu, love se zadnje zrake sunca...
Sa mrakom stižemo u Skradin, uorni i siti svega ali zadovoljni na putu prema zasluženom pivu.
Metalni reljefni odlijev Krke, Čikole i Promine...
Nema komentara:
Objavi komentar