Majstorska cesta -> Zrmanja -> Bukovica

SV.Rok->Mali Alan->Obrovac->Muškovci->K.Žegarski->Medviđa->Benkovac
65%/35% asfalf/makadam

Tracklog

Ruta Majstorska cesta se kuhala u meni već duže duže... Do te mjere da se već više puta prekuhala i raspala u kombinacijama da na put ne idem sam nego u dobrom društvu.

Čekao se samo koji slobodan dan više i manja vrućina a od orginalne zamisli da put podjelim u dva dana odustao sam na pola puta i odlučio odvoziti sve u jednom danu ali malo kraće, do Benkovca.

Večer ranije otvoren je kamp pored napuštene vodenice u okolici Sv.Roka.
Ostavljen kućni broj za zidu i polazak
Mjesto izgleda pomalo sablasno a takav je bio i san


Plan da ujutro popijem negdje kavu i posjetim dućan je nemoguća misija, birtija nedjeljom neće otvoriti a trgovina je u zasleku suprotono od rute. Ipak dobio sam sve pa i više u kuhinji od vojarne nadomak sela, kavu, paštete, kruh, slatkiše... Hvala ministarstvu obrane što je financijski (ne znajući) pogurala ovu zajebanciju.
Skretanje na cestu i ulazak u p.p. Velebit

Jutarnjih 13.4 i bura natjerale su me da se zalaufam...


Nisam isprva išao za tim ali cesta je puna spomenika poginulih vojnika, ima ih možda i 100tinjak.

Evo sale nekog tvog rođe.
Nakon par početnih kilometara asfalt prelazi u makadam...


Sasvim ugodni usponi, nigdje ni trun jačeg napora, ugodan hlad i zanimljiva cesta
Moj pljen od HVa, domaći mesni proizvodi, čokolada iz srbije a barni iz poljske. Jadna im majka.
Pogled sa osmatračnice na pola uspona.


Cesta je jako zanimljiva, evo jedan link o povjesnim cestama Velebita.


Zero predaha. Prometa cestom ima, lokalci koji se bave pčelarstvom, pokoji motorist ili džipić, pa i nekakav foto safari.
Područje je minirano svuda oko ceste počevši nešto prije mAlog alana pa prema dalmatinskoj strani- Obrovcu.

Napravit ovu fotku bilo je smiješno i nespretno..eh.


Vrh prijevoja


Neko je napisao "Deutche technik die begeistert", hmmmmm. Njemačka tehnologija oduševljava da grubo prevedem.

Početak spusta, da se uloviti 50tak+ km ali sve preko toga može završiti nezgodno zbog rasutog šljunka.

Jedan od mnogih kamiona ili autobusa-košnica


Puno mrtvih po cesti, šteta što su uklonili tenkove.


Pred Tulovim gredama






Jebene serpentine

Pogled na autocestu



Crkva sv.franje




Nisam se potrudio otkriti što tu piše, prilično su propali natpisi. pari talijanski ili latinski


Ako je prezime to moram reći jako zanimljivo prezime. Pokoj mu duši


Asfalt počinje negdje kod cjevi tunela Sv.Rok.





Pogled na lužnato jezero kod Obrovca.

Obrovac










Koji pajp srkkkkkkkkk....


Zrmanjska akumulacija
Stawri grad Obrovac.


Restoran kod steve nešto... Zrmanja je tu baš fina za kupanje.



Ovim željeznakom sam prešao na drugu stranu, ovo je zadnji most koji se može prijeći nekakvim vozilom sve do K.Žegarskog. Tu je još uzvodno i Kudin most ali njemu se može prići samo sa jedne strane.


Život je jako jednostavan u ovim krajevima, malo toga nudi, po autima se vidi da je tu mahom ekipa sa bg ns kg tablicama, jako malo zadarskih.
Dižem se uz kanjon prema gore i tražim nekakav makadam kod drugog sela kojim ću do Žegara, tako su me uputili.


Jebena panorama
Makadam kod drugog sela me prilično iscrpio, konstantan uspon bez hlada, strm i rasut teren a zvizdan piči, od jutarnjih 13.4 termometar se popeo na 43c


Lovim cestu kod Bogatnika i tu počinje spust do Žegara.




Žegar je već bio moja mušterija prije dvije godine, isti dućan, ista piva, isti prodavač, stol pod drvetom... Urezotina na stolu K R K A N I je obrisalo vrijeme ali ne dam se ja. To je bilo onda




Magistrala Žegar-Benkovac započinje makadamom nakon 10 metara asfalta.


Cesta je uglavnom ok, usponi relativno blagi ali duuuuuuuuugi u tripičkematerine, po karti taj makadamski dio je 4 km ali se meni u kombinaciji sa zvizdanom činila kao 10. Pošto nisam prvi put na njoj učinilo mi se da će biti lakše, ali vraga...

Pogled u smjeru starta bez zooma.









Malo sam popričao sa ovim čo'ekom, rekao mi je da me kuži, on je trčao od sela do sela veli.



Kraj priče je završio u Benkovcu, zadnjih 10 km sam imao samo zrmanjsku vodu za polijevanje, ništa za piti, morao sam udariti po pivama da se bolje hidratiziram i nahranim u jednom.
Falilo je 300tinjak metara da bude oko !00 km