Tulove grede-> Milska šuma-> Prosenjak-> Mamet jama

Kružna staza južnog Velebita u još jednom posjetu uvela je zanimljivu novinu. Zaviriti u bužu bez dna. Bez nekog posebnog razloga osim ljudske znatiželje, nečega što se ne vidi svaki dan, pa zapravo malo ljudi u svom životnom vijeku. Ta buža je jama Mamet, fenomen velebitskog krša, nešto posebno. U doživljaj spuštanja neću ni ulaziti, ovdje je video na koji se da vrištati za ovakvo iskustvo.

Još veću "ludost" je izveo Felix Baumgartner, skakač iz stratosfere svojim basejumpom u ovu jamu 2004 godine. Detalji o skoku i jami su ovdje.

No spustimo se na zemlju, odmaknimo se od ruba i hop na bicikl. Idemo od početka.
Kolega miloj'ca je ovo zakuhao koji dan prije i unatoč mom bajku u remont izdanju pogurao vožnju.
Dakle rutom Obrovac, Tulove grede, Mali alan, Milska šuma, Prosenjak zastati na odvajanju prema jami pa se vratiti u Obrovac.

Start je relativno kasno, jedva prije podne. sunce prži, priželjkuje se vjetar..

Asfaltni dio naporan i dosadan, prevaziđen ali eto neizbježan .

Nakon pelaska tunela interesantniji i sa ugodnijom panoramom

Prelazak u Liku, jebena vjetrometina... zelenije, svježije...

Milska šuma je dala jedan od duljih predaha, u ovom tonu...

Cesta prema Prosenjaku nudi uzbuđenja, gore-dolje sa naglaskom na dolje.

o yeah...

Prilaz kukivima Prosenjak

Cestom od kukova nakon dva km se dolazi na istoimenu livadu sa koje je jedan od prilaza jami, markacija nema ali se povremeno da prepoznati ugažena staza. Orijentirali smo se gpsom jer jama je skrivena raslinjem.

Nakon pola sata hoda uz kukove spuštamo se prema livadi koja je sa zapadne strane jame i tek po odjeku ptica iz jame nalazimo prilaz.

Isprva sramežljivo povirujemo sa ruba...

Pogled prema dolje izaziva poštovanje i nekakav miks uzbuđenja i straha ..

Interesantno je što oko jame ne možeš naći kamen ni kamenčić, kako ko dođe želi osobno izmjeriti dubinu pa tako i mi.. našao sam komad grane i stvarno premali kamenčić.