NP Krka, Kistanje -> manastir Krka -> utvrda Trošenj -> Burnum -> vidikovac Manojlovac-> jezero Brljan -> HE Miljacka -> Kistanje

60% asfalf, 25% makadam, 15% kozji putevi & livade & kamenjar vulgaris.
Tracklog

U već prilično skraćeni dan, po najavi prognostićara sa olujnim jugom i vjerovatnom kišom petljao sam sa rutom da obiđem što više moguće iz orginalnog plana, nešto ubacio nešto izbacio...
Kompromis sa samim sobom i vremenskom prognozom je ispao recimo ok i ipak nisam išao bezveze.

Start je bio u centru Kistanja ispred pravoslavne crkve ali taj dan nisam samo ja došao u to tužno i oronulo selo. Bilo je i onih koji nisu došli samo uživati u ovom komadiću netaknute prirode već da se kod naroda pribilježe za kratak potez kemijskom olovkom kojim ih ovlašćiju da im kroje kapu iduće 4 godine.

Od pravoslavne crkve u centru cesta vodi prema manastiru Krki, nikakve table naravno nema dok se ne dođe uz rub kanjona a onda slijedi serpentinast spust na kojem se da ubrati dobra brzina. Moja je bila nešto manje dobra zbog vjetra za kojeg mi se činilo da mi nstalno tuče u prsa.


Na "kapiju" manastira sam uletio kao barbarski osvajač (što se tiče brzine) a slijedilo je pogledavanje par krkana pored auta bg tabli koje je isčitavalo da sam ja ovdje uljez. Pop me nije tako gledao, već smo se sreli kod pravoslavne crkve gore u mjestu, vido me je kako sastavljam biciklu. Rekao mi je da slobodno razgledam unutrašnjost i okolicu manastira.

Odmah do ulaza stoji ikona čuvar, sv. arhanđeo čini mi se.

Na ploči se spominje Jelena Šubić, sestra cara Dušana... Hmmmmm... Vjerovatno je to neka druga Jelena a ne ona koju ja znam iz povijesnih knjiga ili je u pitanju interpretacija povijesnih, pardon, istorijskih činjenica kako se kome sviđa. Wikipedija kaže ovo. a po tome Dušan ako ima ikakve veze sa njom ispada što definitivno nije - Hrvat... Nastavak natpisa spominje posjet kralja aleksandra karađorđevića, kralja srba hrvata i slovenaca. Moji preci nisu priznavali tog i takvog kralja a to su pokazali i u nadolazećim ratovima tako da ga ni je ne priznajem ali nek im bude.

Dvorište manastira nemam što opisivati, slike su tu...







Šetnica uz Krku

Jovica was here...

manastir ima i solidan stočni fond, kosilice za travu.. ovce..

konje

nekoliko tovara

konj je bio znatiželjan da onjuši mog konja..

..pa onda i drugi...

Groblje pored manastira, mahom devastirano i zapušteno






Odlazim iz manastira, penjem se onim spustom i skrećem na puteljak koji po karti vodi do objekta nazvanog "Kula".

Što je zapravo napušteni restoran u domaćem štihu, sa velikim otvorenim ložištem, radio je vjerovatno prije rata a od tada je samo pljačkan.

Voizim prema sjeveroistočnom dijelu Kistanja jer od tamo imam orijentir prema utvrdi Trošenj.


Tražim zaselak Ktrnele od kojeg odokativnom orijentacijom idem prema utvrdi. Moglo se i bližim putem ali pošto sam išao nepoznatim terenom nisam htio lutati i gubiti se, doći na slijepi put.

Od zaselka ide makadam, pa puteljak, pa livade omeđene suhozidima koje preskčem, nigdje nikakve oznake ni naznake da na rubu kanjona postoji nešto.


Pastirsko sklonište, prilično minijaturno iako slika to baš ne sugerira.


I konačno, Trošenj vidiku, prilaz je kozja staza




Utvrda Nevčen sa druge prominske strane, također je bila u planu ali je ostavljena za neki drugi put zbog kratkog dana i najavljivane kiše.






Nakon razgledavanja i predaha tražim put prema cesti koja vodi prema Kninu kako bi skoknuo na Burnum i vidikovac na Manojlovac.


Put me međutim vraća u zaselak ali sa suprotne strane, to je zapravo bio put kojim sam mislio doći do utvrde ali nema veze. Teško se snaći jer je teren sličan i jednoličan, sve izgleda isto.

Vraćam se na cestu taman kod izlaza iz Kistanja


Zavjetna kapelica uz cestu

..na kojoj stoji natpis "na slavu božju i svetog jovana a ja svoj spomen i sreću putnika sagradih" Todor Kutlača Ivoševci 1892

Malo iza Ivoševaca je Burnum..

Partizanski spomenik koji kaže

Četa bataljona Bude Boraja (ne vidi se najbolje prezime) '42g zarobila je 28 talijanskih vojnika i oficira i uništila dva kamiona


Burnum amfiteatar, trenutno u rekonstrukciji i daljenjem iskapanju.


Malo prije poznatijeg Burnuma, onog sa dva luka ima odvojak koji vodi prema vidikovcu Manojlovac.

Staza namjenjena pješacima je super za bajk, krivudav kao zmija sa dobrim nagibom.

Usput je i spomen ploča posjete Franje Josipa




Pogled na Manojlovac


Lovim par kapi sitne kiše i molim da se nebo ne otvori još


Detalj sa info ploče, biciklisti na Manojlovcu.

Nastavljam puteljkom uz kanjon prema sjeveru






I dolazim do poznatijeg Burnuma, zanimljivo da je cesta na tom dijelu omeđena suhozidima tako da putnik namjernik ne može stati automobilom i razgledati ovaj impresivan ostatak prošlosti.


Skretanje prema drnišu odnosno spust u kanjon kod jezera Brljan.





Sa druge strane se smjestio novouređeni muzej za koji nisam iguran da je još proradio u pravom smislu, bio je zatvoren naravno.

Nalazi se na putu prema HE Miljacka

Spust prema elektrani otkriva još koji manji slap


Sa druge strane se vidi puteljak koji vodi nazad prema Ivoševcima.

Krku se ovdje može prijeći malim željeznim mostom. Prilaz elektrani je zabranjen ali ja sam, eto, bio sretne ruke.


Elektrana je izgrađena 1906 i povezana je sa akumulacijom sa jezera Brljan, ove vidljive cijevi vode od jezera do elektrane. Gledajući vrijeme izgradnje, tehnologiju onog doba i nepristupačnost terena ovo zdanje se čini još impresivnijim. Koji detaljčić više se može naći ovdje.

Prelazim most i penjem se makadamom vidljivim par slika ranije.








Izlazim na cestu kod Ivoševaca i prašim asfaltom do nekoliko km udaljenim Kistanjama potpomognut krupnim kapima kiše koje polako postaju sve gušće. Vraćam se na početnu točku ove rute..

...točno na vrijeme da propustim kupanje.