Istraživanje staze 31 J-Z Velebit

Brzinski sklepana ruta u timeoutu iritantnih kišnih dana, istraživanje mogućnosti planinarske staze 31 koja vodi od manastira Krupa do Cerovečkih spilja. Iako se biciklom ne može duže od trećine rute i vožnja u km je ispala kraća od planiranog zanimljivosti nije pomanjkalo. Stigli smo do sela od par kuća Švonje, produžili do nešto većeg sela Popine i polukružno se spojili na 31inicu. Pod veće selo mislim na 10tak kuća.
Tracklog je ovdje.

Da se vratimo na početak, maglovito jutro, kiša na stand by, burek od jučer iz merkatora. Nije mirisalo na dobro. Sat vožnje prema startu. Ovako je izgledalo na početku makadama kod Medviđe.

Ljudi nigdje, samo pokoji čoban, ovce, krave, psi...

Legendarna kariolla de bukovica...

Manastir Krupa

Kreće se cestom prema Golubiću i prije serpentina se skreće na ovaj makadam, oznake naravno nema osim table lovačkog društva.

Put je prohodan za dobar terenac i tu ne mislim na ona šminkerska sranja za pičke lo'it.

Brzo je došlo i do skidanja, uspon nije prestrm ali loš put i blato povećavaju napor

U par navrata kiša, jača pa slabija....

Karta se malo poigrala sa nama, ima novih neucrtanih makadama pa smo mislili da smo odmaknuli dalje.
A i vidljivost nije baš išla u korist orijentaciji.

Tu srećemo čobana koji nas upućuje da se malo bolje pozicioniramo na karti i usmjerava prema suseljaninu Duji, samoprozvanim divljakom. Kaže on poznaje svaki kamen ovdje i nek se ne iznenadimo jer je čudan, puno pije...

Divljakov zaselak, on je jedini stanovnik

Gusterna

Duje Divljak je nakon dužeg dozivanja provirio iz svoje kuće, onako oprezno, imam filing da nas je htio odjebati brzinski ali se nismo dali, rekao nam je odmah da ako mislimo dalje slijedi nošenje bicikala. Naš planirani smjer bi po njemu bio moguć jedino nešto južnije, preko predjela Vučjak.

Nakon nekog vremena se malo opustio i razvezao jezik, pogotovo nakon što je ponuđen pivom.
Duje je povratnik iz njemačke gdje je radio na dalekovodima, ima dobru penziju, na komentar da je jebeni kapitalista i da leži na lovi britko je odgovorio da ne leži - lova je na banci. Vrijeme krati čitanjem kaubojskih romana i opijanjem. Puca mu kurac, ne plaća nikakve režije, nema struje, vodu ima iz gusterne, grije se na drva koja rastu u neposrednoj blizini, smeće baca u jedan urušeni bunar...

Najjača priča mu je bila kad smo ga pitali za vukove i slične divlje beštije. Jednom dok je bio mlađi vraćao se po noći pijan iz Gračaca a snijeg do pasa te je zakomio po putu. Od bijele smrti ga je spasio vuk. Ispovraćao se a vuk koji ga je nanjušio pojeo je sve to i dok ga je lizao probudio ga. Ma koliko nevjerovatno zvuči vjerovatno je istina. Sigurno je želudac bio krcat neprobavljene mesine. Kažu da bog čuva pijane i budale, tj čuva pijane budale.

U tih nekoliko zaselaka je 70ih živilo oko 100tinjak ljudi, sada ih je samo nekoliko, prvi čoban i njegova žena u jednom, nedaleko divljaka jedna baba koja zimuje u novom sadu te divljak. Svi su odavde još davno prije rata selili u vojvodinu. Na tom području ima još jedna obitelj bukovčana koji drže stoku i to je to.