Kružna ruta oko Tremzine započinje u Krupi, put je mahom makadamski češće u lošem stanju rasut i neodržavan, manjim dijelom je singlica te travnate livade bez pravog utabanog puta.
Tremzina je zadnji niz vrhova južnog Velebita sa dva istaknuta vrha, Čardak 1175m i Oklinak 1187m.
Plan je bio biciklirati do odvojka i koliko ide prema vrhu Čardak pa nakon spusta okružiti Tremzinu.
Gpx je u linku na prvoj fotki.
Start je u Krupi, nešto prije izvora. Loš i grub makadamski put prati me od starta, djelimično je neutaban i zasut materijalom kojeg ispiru kiše i vododerinama. Inače je cesta od Krupe do Vučipolja najniža prijelazna točka preko južnog Velebita iz Like u Dalmaciju. Put je svoji glavnu namjenu imao za doba Rimskog carstva kada je vodio prema Burnumu rimskom vojnom logoru.
Na to upućuju i kolotrazi po putu koji su danas vidljivi na nekoliko segmenata.
Jutro burovito, netom iza obilne kiše. Bojao sam se da će mi segmenti preko šumskih vlaka biti pune vode i blata ali na sreću tako je bilo samo povremeno. S vjetrom u prsa lagano sam se uspinjao u nepoznato.
Pogled prema Velikom Crnopcu koji je prvi susjedni vrh prema sjeveru, cijelo vrijeme mi se rugao.
Cesta je djelimično strma i preko 15 stupnjeva...
Netom prije Dubokog Dola otvara se pogled na Tremzinu...
...a onda i Duboki Dol.
Penjem se iz Dubokog Dola dalje prema Vučjaku...
Ova lokva je poprilično živa, čini se da je voda u njemu protočna sudeći prema rakovici koja je zbrisala u dubinu čim je osjetila moje prisustvo, lokva je promjera 10tak metara i istječe te ponire u gustišu malo niže.
Skrećem sa Vučjaka prema jugozapadu sa stražnje strane Tremzine. Sam sam, nigdje nikoga.
Dolazim na točku gdje su šumski radovi planinarsku stazu pretvorili u vlaku za iskorištavanje šumskog bogatstva. Markiran je put prema vrhu Čardak i greškom označen kao vrh Tremzine međutim ipak je nešto niži od vrha Oklinak do kojeg treba još 20 min hoda travnatim vršnim dijelom.
Kante sa uljem, stari lanci od pila, konzerve, kartuše... Sve su ostavili iza sebe.
Vlaka je očišćena od granja i debala međutim staza je uništena, nedostaju debla sa markacijama iako ima vidljivih dovoljno za bazičnu orijentaciju. Pratim vlaku a planinarsku stazu gubim. Prohodna je tek na vršnom dijelu, sve prije toga je blokirano oborenim ostacima sječe. Treba sa vlake pažljivo gledati kuda ide daljni markirani put. No šumarija je ubila doživljaj.
Čardak i već izbljedila greška vrha.
Pogled prema Poštaku
Vrhu Oklinak i Dinari u pozadini.
Crnopac
Na vrhu dva leptira vode ljubav, ovaj šareniji je frajer, oni moraju biti napirlitani da impresioniraju ženku.
Spuštam se i nastavljam sa biciklom u smjeru jugozapada...
Makadamski put postaje sve lošiji i grublji kako idem prema Turovcu.
I polako nestaje u travi...
Kuće su na Turovcu također u ruševnom stanju, možda pokoji dio objekta posluži kao pastirski stan.
Put prelazi u jedva vidljivu liniju ugažene trave a kada i to nestane treba se držati GPSa i ruba suhozida jer za spust treba doći na specifičnu točku gdje serpentinasti uski put ide u Duboki Dol.
A ovako to izgleda, djelomično je i podzidan.
Duboki Dol na dlanu
Naselje je danas napušteno, prije nepunih 100tinjak godina u njemu je živjelo oko 200 ljudi a netom prije rata manje od 30tak. Priroda je počela preuzimati kuće, većinom kamene uz poneku zidanu blokovima.
Nakon doline Turovac prešao sam prijevoj što ga djeli od dola a trasa iza mene izgleda ovako
Malo groblje sa samo jednim vidljivim grobom i spomen križem iseljenika.
Posljednji prijevoj prije spusta
Izvor Krupe je odmah jak i snažan te se u svega nekoliko metara pretvara u pravu bujicu. Voda je odlična.
