
Da, zima je i jebeno je hladno ovih dana. Ipak se ne mogu oteti dojmu da uopće neznaju što ih čeka, neznam kako je bilo na Alpama i koliko je bura šišala pod Velebitom ali nekako mi se prelako odlučuju na javni prijevoz. Što će biti tek kad dođu na bliski istok, kada u nekoj pripizdini gdje na stotine kilometara bez nekog da im pomogne ako zapnu, sniježna ili pješčana oluja - svejedno, veliki minus ili plus, nedostatak hrane i vode... Neka im je sa srećom.
Mladić se bavi triatlonom i pari da je u ok kondiciji, djevojka je onako malo jača pa možemo predpostaviti da može potegnuti. Iskustva u višednevnom bicikliranju nemaju, dok sam ih pratio iz Biograda vidim da mlada dama mjenja brzine dok je na uzbrdici pod opterećenjem. Iskustva u popravku i improvizaciji nula, sve će učiti usput. Najsmješnije od svega što im se navigacija oslanja na nokia telefon i ovi mape. Neće to baš na dobro svršiti.
Put će dokumentirati fotografijama i nekakvim putopisom pa čim dobijem link biti će dostupan ovdje.
Ostatak rute ide preko Albanije, Turske, bliski istok preko Irana, uglavnom na ljeto se planiraju popeti na Tibet a kraj puta u Japanu valjda do konca godine.
Sretno još jednom Veel succes op de weg!!!
PS: Dok su bili kod mene gleda mladac slike po zidovima, vidjevši portretnu od Franje Tuđmana u bijeloj generalskoj unifirmi nevino upita "is this your father?" Pukao sam od smijeha i objasnio da se palim na diktatore, kako strane tako i domaće.