Ideja ovog đira je bila preko Rujna i Struga objediniti dva velebitska vrha, Vaganski i Sveto brdo. Ono informacija što sam skupio o ruti upućivalo je na to da ću dobar dio puta nositi bajk, predodžba staze u mojoj glavi su bile samo usmena predaja i fotke sa neta. Obje stavke su relativna kategorija, Neznaš dok ne probaš.
Startam nešto prije 9 iz Starigrada, već tada sam mislio da je to vjerovatno malo prekasno, ali jutro je za uspon bilo odlično, oblačno, sunce uopće nije imalo šanse.
Cesta prema Rujnu, jako spor uspon sve do makadamskog odvajanja.
S jedne strane se pitaš ma koji krc, s druge te krajolik tjera dalje...
Cesta se pretvara u makadam, nema više jakih strmina, sve je puno ljepše...
Vrhovi su pod oblacima..!
Dolazak na Rujno
Nešto je pokosilo stabla kod Rujna
Put od Rujna postaje staza
Izvorka natoči se
Od odvajanja za Buljmu počinje nosivi dio, nije imalo smisla uzjahati radi 5-10 metara vožnje
Pogled prema vrhovima ne daje baš puno optimizma, uspon prema strugama postaje ubitačan, podosta rastresene podloge, dobrim dijelom nevozljivo i za spust
Tako to otprilike izgleda, može i gore sa sipkim terenom pod nogama
Plato, Sturge su nadohvat kotača
Od platoa do skloništa je uglavnom vozljivo i zanimljivo, plan je bio odmoriti se i okrijepiti a ispalo je i više od toga
Prvo su se pojavile teretne mazge sa dva tipa koji prate turističku grupicu habsburgovaca..
...a onda i tri gorske vile iz PD Panj, prva liga cure, zračile su krkanizmom, brzo smo se složili oko svega..
Pa je od kratke okrijepa pauze stvar prerasla u mezu, kavu, slatikiše, rakiju, pljugu...
Opako se zadimilo...
Nekako se trzam i idem dalje prema Vaganskom, za početak vozljivo i zabavno, cure su me pozvale da ostanem ili da se vratim, oni tipovi sa mazgama su mi rekli da sam blesav, da ostanem sa curama, jebo te bicikl!!! Opako su mi srušili motivaciju. Ali idem.
Pojavljuje se prvi snijeg na nešto preko 1400m
Staza vijuga, puna je kamenja pa se gdjegod vozi paralelno uz nju kroz travu.
Srećem planinare, govore mi da dalje snijega ima još više te da su oni gore bili u oblaku, hmmmmm... jebemu.
Kreće guranje i gdjegod nošenje, imam flešbek u glavi onog lika, jebo te bicikl ostani ovdje....
Pogled prema moru, oko 1500 mnv
Nailazim na one habsburg turiste, imaju 3 vodiča, nekog starog Bogdana srbina rusa, jedna lepršava milf tetka, goth treba i gssovac koji se osjetio prozvanim da mi sere što sa biciklom radim u NP i gdje mi je ulaznica, zašto sam sam... Oni će se isto smjestiti u Strugama.
Jedan od habsburgovaca je bio oduševljen mojom idejom vožnje, yeah great man, fckng good!!!
Prije još jednog od uspona po rasutom terenu sjedam na cigaretu i fotkanje i gledam oko sebe, ogromni oblak ide prema meni, onako isprva sramežljivo i polako...
Pogled u sunčanu liku ispod crnog tepiha
Nastavak uspona donosi ovakvo stanje, temperatura pada...
Idem dalje pa ponovo stajem, do vrha je možda još pola sata a moglo bi se i voziti, čekam da vidim kako će se razvijati situacija, smrzavam se, spuštam se malo niže da izađem iz oblaka pa ponovno čekam dok me magla nije poklopila, crni oblak se složio iznad mene, opet mi u glavi lik kako govori ostav se bacikla, ostani tu sa curama. I onda sam se slomio, do mraka je bilo još 5 sati a oblak mi je na putu do daljnjega, odoh se zajebavati u sklonište.
Još pokoji pogled prema moru
Na putu nazad sustižem onog starog Bogdana, malo sam bacio spiku s njim, stari prdonja...
Vraćam se na Struge, pansion se napunio sa ljudima, ovi habsburgovci su baš zasrali stvar svojim prisustvom, kasnije dolaze još tri kršna momka iz sesveta, malo ih je zbediralo što su cure sa više tereta isu rutu prošle brže od njih, hm...
A i zero sam bio razočaran što sam morao odustati ali sad sam spreman za zajebanciju i krkanizam a sutra dolazi nagrada, spust.
Mazge se odmaraju, pasu... Dobro zarađuju ali malo za sebe.
Zanimljiva naprava za raspirivanje vatre, ručni fen - mlinac, snage 80 w, i jebeno puše
Ernest the Vampire... Rakija.... Krkanizam....
Jutro, Super se spavalo.
Krećem prije habsburgovaca da mi ne smetaju na putu dole
Pogled ispred...
..i iza mene u maglovito jutro.
Početak spusta od platoa je nošenje i balansiranje, lako se može pasti, rasuti puteljak i klimavo kamenje.
Pa onda puteljak kojim se može voziti pa i sve rjeđe silaziti, do odvajanja za Buljmu to je relativno spor i ziheraški spust, ako se fula staza moguće je strmopizditi se 50 i više metara dolje ali kasnije kroz šumu sasvim druga priča, vijugavi put sve do Rujna a dan sve ljepši.
Jedini susret sa ovakvim beštijama je ovaj zmijoliki gušter.
Ruta je svakako zanimljiva za nekog ko je spreman nositi bicikl dio puta a to je od Rujna pa do pred vrh Vaganskog oko 400 m visinske razlike, treba krenuti ranije ujutro, ranije nego ja. Treba ne zaboraviti ponijeti duge hlače i kruh kao ja, treba imati čvrstu volju a ne odustati i odabrati rakijadu u skloništu... Da nisam zapeo u oblaku i skloništu sigurno bi se dobrano namučio, došao u sam sumrak natrag u Starigrad ali vjerovatno uspio.
45 km vožnje i guranja te oko 3 km nošenja.
Da dočaram težinu, prosječna brzina je bila manje od 10 kmh sa onim silnim guranjem ali i spustom sa 1400 mnv na 0.
A spustio sam se za sat i 15 min uz par kratkih pauzica.
1 komentar:
Lijepa tura.
Objavi komentar