22 rujna 2008

5 Dan - otok Rab - Rab, Kampor, Lopar




Madmoasele Severina Vučković


Nismo se dali smesti njenim dolaskom...


Inače me se Rab dojmio samo po građevinama i kamenu,osim te ljepote nekako je dosadan i uskogrudan (ljut što sam izgubio cvike ). Ljudi na večer jedu, šetaju se uz sladoled a po danu se kupaju. Pravi onaj odmor. Onaj dosadni pravi odmor.






Malo previše odmora za mene, nakon prospavane noći na plaži dobijam mrave i alarm za pokret. Na prvu htio sam ostati bar dva dana ali ovakva dva dana nisam htio provesti.




Priroda radi čuda u kamenu...



Čilaaaaaaaaaam, ležim, čekam ručak, prdim...


Idemo do talijanskog konc logora u Kamfor, fora je, ima ogroman mozaik ljudske patnje









Logoraši su bili mahom slovenci i kako se vidi po imenima nađe se po koji hrvat srbin židov...
Zašto su slovence dofurali baš na Rab stvarno neznam. Zanimljivo.





Stvarno jebeno složeno, plastične pločice... Autor nepoznat ali ima strpljenja



Na povratku nazad se svraćamo u neugledni kafić na tržnici. I tamo je pivo 20 kunića al je konobarica bila ful kul i natočila nam još jedno na svoje ime.

Zaboravio sam joj ime, a bila je prava bodulica rabljanka sa raba i pokojim pretkom sa susjednog otoka. Ona kaže da je Rab trenutno bezveze i predlaže nam Zrće za provod, ima trajekt veli koji vozi drito. Tu donosimo odluku da još isti dan prašimo dalje, u Lopar. Baš smo mi materijal za zrće... Ono, na koki barim tri pičke odjednom i pričam na mobitel. Takvog se vidim.





Higijena je na prvom mjestu pa makar bili i u dvorištu samostana








Na putu prema Loparu stajemo u jednom dućanu na mnogo pivi i upoznajemo jednog slovenca. Čovjek je ok iako je slovenac, pričali smo o svemu onako pripiti a kad nam je spomenuo da je on ponosni slovenski branitelj u ratu protiv JNA. Pukli smo od smjeha, kakav rat ha ha... Slowenya. Da neko krivo ne shvati, nije istina da ne volimo slovence, ali da se volimo zezat na njihov račun - v o l i m o.




Uh što ću sad vozit

Piva piva, daj još...




U lopar stižemo oko 8, odmah u dućan gdje kupujemo večeru i vino, tu sam maznuo par konjskih lkassć

ššššššššššššššššxkobasica od Gavrilovića.. . njam njam ... lopovi...

Tražimo mjesto za spavanje a put nas vodi do crkve na rubu naselja okružene borovom šumom. Ima lijep podest i na povišenom je, kao stvorena za spavanje



.Večera je bila brza i obilna, imali smo teka za 5oricu. Vino i salata nas bubre na pokret pa krećemo prema san marinu (čini mi se), zabavno kupališnom dijelu Lopara.

Jebeno smo bili umorni, vozimo se, pijemo po cijeli dan, usput kukamo za Likom. Ma ta Lika je jebena, majka Lika, bog Lika...






Zabavni dio Lopara nam je dosadan, idemo prema plaži gdje smo snimili ležaljke. Na nekoliko ležaljki na plaži sjedile su neke cure. Lijepo smo ih pozdravili i zaspali . Eto, one su valjda očekivale uvaljivanje što bi inače i bilo al smo zaspali kao zaklani... hHHHHHHhrrrrRRRRRRRrrrrrrkkkkKKKKKkk...

Jebiga, budimo se u neko doba, hladno nam je i vraćamo se do crkve i zavlačimo u vreće za spavanje, Od kad smo na obali više ne otvaramo šator, a ionako večeras spavamo na kamenu...





Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr

Nema komentara: