16 rujna 2008

Četvrti dan- Obala, Sv.Juraj - Jablanac - Rab

Buđenje..

Dižemo se u pola 7, tj Mladoženja me probudio, on se naspavao a ja sam bio još malo pod dojmom sinoćnjeg miksa pića. Nažalost, koke nije bilo za mene, da sam kojih 10 godina mlađi bilo bi za birat. Ovako, suva kurca nastavljamo put.





Idemo prema Jablancu, tamo je trajekt za Rab. Podvelebitska cesta je interesantna iako prilično prometna. Vozeći se po njoj imate pogled na Krk, Rab, Pag, Goli otok... Vide se i ostaci stare ceste s početka prošlog stoljeća, zanimljivi zidani mostovi i lijepi i duboki klanci.






Opet se penjemo rekao bih i do 400m visine, po putu stajemo na nekoliko pivi.






Cesta je baš opasna, iza kamiona i sporijih vozila se stvaraju kolone i onda kad počnu pretjecati kamikaze.... uh



Prirodni most preko usjeka, majčica priroda čini čuda..


Trupci se žičarom spuštaju sa planine do obale a ovaj "krov" je zaštita za vozila, a daje i dobru hladovinu...



Jedno odmorište na cesti složeno od kamenih klupa i stolova dalo nam je fino utočište za popit bevandu i rješit smišnu cigaru. Debela hladovina sa pogledom na jeben zidani most i goli otok. Jablanac je već blizu tako da nam se više nije žurilo


Debela hladovina sa pogledom na jeben zidani most i goli otok



Miss mostova (također podržava mir u svijetu)


Jablanac je već blizu tako da nam se više nije žurilo. Prema trajektu vodi spust od nekoliko kilometara zavojite ceste sa novim asfaltom tako da smo se doslovno obrušili, zaobilazili automobile, mi, mala ciganska čerga.




Piva, piva, još piva...


Jablanac je malo simpa ribarsko-trajektno-pristanišno mjesto, crkvica, deseci kuća (mislim da ih nema više od 60ak) i jedan hotel. More je kristalno čisto.






Pijemo par pivi i ukrcavamo se na trajekt, vožnja traje oko 20tak minuta i kako se približavamo otoku tako Velebit izgleda sve veći i moćniji.








Rab sa te sjeveroistočne strane izgleda kao površina mjeseca, samo kamen na kamenu i niti jedan grm ili travka. Opet nov asfalt koji prži i isijava dok se penjemo.


U grad Rab stižemo za manje od sata. Na ulazu stajemo na benzinsku da osvježimo grlo, tu slažem smišni duvan tako da nasmijan kročim u grad, nisu me omele ni snage zakona i reda koje su zastale. Ma ne jebem živu silu.






S i L i c O n m a D e iN S e R b I a, al jebeno izgleda upakirano, vidio sam ih sa 30 metara (sokol) a i sale pa smo simultano slikali.

Mjesto je prekrasno, stara jezgra, zvonici crkvi, ostaci zidina, kako kaže mladoženja grad-muzej.. Pala je kavica i pokoje pivo pa na plažu da skinemo sloj prašine koji se nakupio na nama. Previše ljudi, neprekidna kolona ručnika, to je moj dojam plaže koja uz sav svoj šarm lijepih gromada stijena sadrži, valjda, neizbježni beton.




Rab je skup grad, jebeno skup




Navečer je bilo poludosadno, na plakatima vidim da je sutra Severina. Smjestili smo se u rokenrol birtiju, počeli s pivom i navalili ko mutavi s đžu boksom, hladno pivo, iggy pop, azra, manic street preachers su na repertoaru. Prebacujemo se na rakiju da doskočimo cijeni pive. Bar ona dođe kao u Zagrebu, 8 kunića.




Vraćamo se na plažu na pljugu i crni Faust, mladoženja ide u krpe a ja se vraćam u centar i tamo zatičem gotovo prazne ulice. Jebiga, ništa od zabave a i nadrkan sam zbog cvika, odoh leći...




Slatki snovi...


Glasaj za moj blog na www.blogeri.hr

1 komentar:

UIFPW08 kaže...

complimenti per il viaggio e la bicicletta