15 rujna 2008

Treći dan - Velebit, Otočac, Krasno, Sveti Juraj



Jutro je bilo maglovito, opet nekako jesenskozimski. Sale se već ustao i obavio veliku nuždu, Od sinoć ga zovem mladoženja, po liku iz Maratonaca. Prekršteno gotovo.

Počeo sam pušiti York, neznam možda utjecaj Like kao takve.




Spavaonica gledana sa ceste


Spremamo stvari uz veselu cigaru i krećemo u Otočac na kavu, dućan i fotostudio.

Obavljamo sve i oko 10 opet uz Švicu nastavljamo prema moru.






E, ća je tu lipo...



Opet uspon, nekako imam dojam da se samo penjemo i penjemo.









Ovčije runo se suši...


Kratki intermezzo uz pivo i ulazimo u srce Velebita. Iza nas je dugačka uzbrdica od cca 20tak km a ispred nas spust prema Krasnom od 12tak km. Priroda je normalno nenadjebiva u tom kraju, cijeli uspon sam slinio za panoramskim pogledom.

Spust je bio super, puno lijepih okuka, dobar asfalt tako da je i brzina bila zadovoljvajuće velika.








Panorama
















Krasno je dobilo takvo ime jer je dolina stvarno prekrasna, tu stajemo u restoranu na par pivi, nesjećam se imena ali se sjećam da su unutra radile dvije (sestre?) najljepše konobarice koje sam vidio (već dugo unazad).
















Još jedno, zadnje, penjanje prije spusta prema moru na prijelaz Oltari, visine nešto preko 1000 metara. I nije bilo tako strašno iako smo već pomalo osjećali umor koji se akumulirao predhodnih dana. Spoznaja da slijedi jeben spust nas je dodatno motivirala. Priroda nenadjebiva, baš sam uživao.





http://www.youtube.com/watch?v=T4IqEKXZ2h0




Već je počela lagana nizbrdica kad smo ušli u mjesto Biljevine. E od tu se već vidilo more koje je osim predstojeće nizbrdice također uzburkalo naša srca. Zapljusnuo nas je miris svježine i soli.

Oko 20tak km spusta na 11-17 stupnjeva. Saša kao građevinac ing. zna sve te pizdarije pa objašnjava da je 17 stupnjeva jednako 17m visinske razlike na 100 m dužine, ma jebeno.






Spust je bio sretan i veseo, kao tobogan i pljas u more.










Sveti Juraj je malo mjesto, riva od 200injak metara, par kafića i restorana, kamenite i betonske plaže, sumnjam da tu po zimi živi više od stotinjak ljudi. Ali na svoj način simpa.







Sjedamo u nekakvu konobu i hvatamo se Velebitskog piva, Tek je oko 5 tako da će past i kupanje. Na palži ćemo i prespavati, na jednom povišenom dijelu koji izgleda kao balkon okrenut prema pučini





Zauzeli smo nekih 5 metara dužine tog balkona, razbacali stvari, sušili majice... Gledam nas malo onako sastrane, pa izgledamo kao neka mini ciganska čerga. Lijep zalazak sunca uz mesni narezak i neizbježno pivo.


Nakon večere smo otvorili bocu vina, složio sam nam smišnu cigaru... Sale je prvi zaspao, već negdje oko 22.30 a ja sam krenuo malo glavinjati po mistu da vidim ima li kakva koka za mene???





Nema komentara: